Kraj sezone početak je promjene festivalskoga fokusa tvrdokorne elektronike koordinirane s Otoka: nakon posljednjeg ispraćaja Gardena, novih izdanja sve uspješnijih (ali i dalje intimnih) Electric Elephanta i Soundwavea u Tisnom, britanska se ekipa seli na istarske rubove Jadrana i započinje novu epizodu Dimensionsa.
Kažu sloboda se očituje u autonomiji i izboru, no kvalitativna šarolikost izbora ovog festivala u kojeg je uloženo nadrealno puno funti frustrirajuća je zbog vječitog žrtvovanja, što su potvrdili prvi i treći festivalski dan kao najistaknutiji trenuci Dimenzija. Preklapanja su neminovna, a ideja o doziranju nastupa je suluda zbog beskrajnih redova opijenih mladih partijanera u kojima se propusti više negoli se dobije dolaskom na željeni stage. Avaj, treba znati što je najbolje. Među najboljima je svakako veteran i živuća legenda funka George Clinton; 74-godišnjak elana momaka pola stoljeća mlađih od sebe koji je subotnju večer pretvorio u psiho-funkodelični vremeplov tijekom električnog nastupa na Clearingu. Ovaj je festivalski dio bio vašarskog karaktera zbog inih štandova brze hrane nasuprot piramidalnoj pozornici. Balkanska varijanta lasvegaških svjetala zanemarena je kad je Clinton uz svoj 17-eročlani bend opleo po baščini i perkusijama i pomeo agregat mladih pred sobom podučivši ih direktno o povijesti funka presjekom Parliamenta i Funkadelica.
Ironično, brojni okupljeni su ga prepoznali kao djedicu koji je nastupao uz Marka Ronsona u ljetnoj uspješnici „Uptown Funk“. Clinton je prije samog nastupa poput pravog dobrog djeda u Knowledge Areni u atmosferi dnevnog boravka sjeo pred krug poznavatelja njegove glazbe i govorio o rođenju, usponima i padovima funka, kao i Motowna gdje se družio s kraljevima Hendrixom i Brownom. Duboko u noć iz funka u trance i techno na Fort Areni, stageu antičkih asocijacija dočekivalo se plavičasto jutro uz titraj i trepet predimenzioniranih zvučnika u deliričnim stanjima što naglo su i nepotrebno prekidana točno u šest sati. Prekid programa na izoliranoj tvrđavi izoliranog poluotoka odavalo je dojam mehaničnosti i neiskrenosti organizacije zbog nedostatka suptilnosti, zbog nedostatka spontanosti pred ljudima koji su se došli izgubiti i utopiti u nekim utopijskim zvukovima, pa su iste nedostatke kompenzirali after partyjima na skrovitim mjestima po poluotoku do popodnevnih sati. Tek uz nekoliko sati sna, tijekom cijelog festivala plesni je impuls meandrirao između lokaliteta i brodica što bi se otisnule na pučinu i do sumraka bile idiličnom pozornicom neumornima koje je na životu održavao niz DJ-a poput Berlin Community Radio ili Stamp the Wax. Paralelno sa sumrakom na pučini, oni lijeniji i hedonističniji na plaži su se kvasili uz poslastice poput mladog kanadskog trojca BADBADNOTGOOD, jednog od najneobičnijih novih imena koje ćemo imati prilike vidjeti i na Outlooku kad su već “u kvartu”.
No treba i spomenuti narav Britanaca na hrvatskom teritoriju gdje su se, osim činjenice da su stvorili svoju enklavu kako bi se razonodili za manje para nego doma, ponašali kao najobičnija stoka. Dakako, periferija je ubrala svoj dio kolača i dobila financijsku injekciju kao i svake godine, ne treba poreći, ali nije u šoldima sve. Imperijalistički impulsi izbijali su na sve festivalske pore: razvrat i sodomiziranje prostora glavna su nuspojava Dimensionsa (za razliku od tišnjanskih varijanti). Uz dobru dozu neodgojenosti tu je išla i arogancija potencirana parama, pa odatle i alkohom i opijatima zbog čega je proradio rušilački nagon Otočana koji se nisu libili olakšati gdje god im se prohtjelo, modificirati prirodu i ono što sagradismo mi kako im se ćefnulo, dok je radni tim neumorno i bespogovorno za njima sve dovodio u red. Nije nezahvalnost, ali koliko moramo biti tihi i strpljivi zbog neke siće za kolonizranje našeg prostora? Jest da ga nismo sami znali iskoristiti, ali, opet, nije ni u šoldima sve. Kulturni imperializam i kolonijalizam fino se presvukao u vesele i hipnotične boje elektronike koja bi nas mogla prožvakati do neke skore zore.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
