Večer se u utorak provela u Komuni Kino Šiške uz melankolični spoj dvaju kantautorski projekata – Eine i Dimitrija Dimitrijevića.
Utorak je vjerojatno najgori dan u tjednu. Niti je napola do kraja, niti je početak – tjedan se zakotrljao tek toliko da te već sve nervira i psuješ kao nenormalan, retrospekcija te nemilosrdno lovi za grkljan i već si se minimalno šest puta naglas upitao jesi li dovoljno produktivan, prokrastiniraš li previše i jesi li “dovoljan” sluga svojim kapitalističkim gospodarima. Divota je to, divota dnevnog života – tolika divota da nalikuje nečemu odurnom. Rutina, konstantni pogledi prema unutra i nezadovoljstvo s time što se unutra vidi i pronađe… magija.
Onda se, nakon što si prolio tri šalice kave i dvaput se opekao o štednjak, sjetiš – ah, da, večeras se svira u Šiški. Neka, kažeš si, bit će solidno – zasigurno i koju stepenicu iznad. Kombinacija je dobra, sve štima; bit će super svirka.
Zaista, ispostavilo se da je prognoza u glavu pogođena. Na stageu se prvi pojavio Eine, pravim imenom Ivan Ščapec. Njega se najčešće vidi pod okriljem bendova Seine, Vlasta Popić, Chubakina Baka i Litl Itali, dok se kroz Eine izražava bez filtera, bez ikakvih kočnica i kompenzacija. Priložena svirka, u trajanju od otprilike nešto manje od sat vremena, indikator je upravo toga. Jedan čovjek, jedna gitara, njegove misli, uz crtice o sebi, životu, strahovima i svemu između. Set je bio gotovo savršeno tempiran za takvu prigodu – red autorstva, red novih interpretacija pjesama koje su nastajale u drugim Ščapecovim bendovima, red obrada u svrhu homagea makedonskom kantautoru i glazbeniku Vasku Atanasoskom. Ukratko, dirljivo, srdačno, odvažno, iskreno, ranjivo.
Eine se spušta, a na daske se penje Dimitrije Dimitrijević – po rodnom listu Dimitrije Simović – dok iza njega instrumente u ruke lovi njegov orkestar (Viktor Slamnig – bass, Ivan Cimi Marinović – bubnjevi, Jakša Perković – gitara, Leo Beslać – synth, Sara Renar – synth i Vedran Peternel – soundscape). Iako po kvantitativnoj mjeri ljudstva ne nalikuje tipičnom orkestru, količina poletne, plesne i melodiozne buke koju na koncertu proizvede zasigurno nadmašuje dobar dio većih sastava kojih ćemo se sjetiti na prvu, “iz glave”. Pred publikom Komune izveli su sav dosadašnji repertoar s albuma “Čar-pitanje”, uz očigledni dramaturški vrhunac u vidu čitanja, kako ih Dimitrije naziva, “pričica”, a to se sve nagradilo pozivom na kratki, zasluženi bis.
Koncert je u nečemu sigurno uspio – popravio je utorak. Na kraju je bilo jasno da to neće biti samo još jedan radni dan prožet minijaturnim nezadovoljstvima, već jedna smislena cjelina s dobrom dozom emotivne nabijenosti u samom centru.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
