Silno me je zanimalo vidjeti koncert Dirty Beaches u petak navečer, Kanađanina tajvanskog podrijetla, one man band za kojega sam, priznajem, prvi puta čula tek nekoliko dana prije koncerta…
Bila sam uzbuđena i najavom otvaranja novog koncertnog prostora u Purgeraju, kojeg se odnedavno po medijima naziva NKC Park, što je izazvalo pravu pomutnju među zbunjenim zagrebačkim koncertnim pohoditeljima. No ispostavilo se da je novi koncertni prostor, u kojega se iz Tvornice prebacilo Škugorovo ‘Žedno uho’, svoje službeno otvaranje ipak doživjelo tek u subotu kada je na rasporedu bio koncert Seven That Spells + Jastreb, dok se koncert Dirty Beaches ipak dogodio u malom prostoru Purgeraja pred stotinjak znatiželjnika koji se nisu dali smesti hladnoćom i kišom.
Da budem najiskrenija, nikada nisam osobito ljubila to mjesto, ponajviše smatrajući ga neadekvatnim prostorom za koncerte, a vjerojatno i zbog atmosfere što ju je proizvodila izuzetno šarolika ekipe najrazličitije dobi i interesa koja je običavala pohoditi Purgeraj ili se okupljati na Ribnjaku. No jučer mi nije nimalo smetalo gledati Dirty Beaches u tom predvorju Purgeraja, dapače. Bilo je baš nekako neopisivo ugodno i intimno stajati pored zvučnika, pustiti da ti tijelo trese preglasna minimalistička glazba puna loopova i samplova, da ti po želucu lupaju električni bubnjevi, da te nakon lagane, atmosferične pjesme u stilu elektronikom apgrejdanog Joy Divisiona, zašokira noise isprepleten s rockabilly riffovima.
Da se razumijemo, nije sve te instrumente odsvirao Alex Zhang Hungtai poznat kao Dirty Beaches, poveo je čovjek na koncert dvojicu kolega koji su se izmijenjivali na gitari, klavijaturama i električnom bubnju dok je Zhang pjevao, što mi je mrvicu umanjilo početni entuzijazam, budući da sam očekivala da svira sam. Ohrabrujuće je bilo čuti komentar koji je na nekom forumu pročitala moja prijateljica “he maybe is a one man band, but he plays with his multiple personality”, pa je logično da se čovjek pomalo razočara kad vidi da se nakon prvog albuma “Badlands” one man band prometnuo u klasični band. Ipak, simpatični dečki odsvirali su vrlo entuzijastičan jednosatni koncert, prezentiravši zagrebačkoj publici šarolik nevelik opus Dirty Beaches, minimalističan i žanrovski eklektičan ali, zahvaljujući Zhangovu sanjarskom baritonu, izrazito osebujan.
Premda je koncert vizualno izgledao pomalo kao tonska proba, zahvaljujući niskim produkcijskim uvjetima, nazirali su se pokušaji vizualnog osmišljavanja nastupa igrom svjetlima, koja bi zasigurno u boljim uvjetima podigla cijeli nastup na jedan novi nivo. No publika je bila zadovoljna i onime što je dobila, čavrljajući poslije koncerta sa Zhangom koji je potpisivao albume.
Pa iako odlazak na koncert nepoznatog izvođača najčešće predstavlja mačka u vreći, u petak se isplatilo otići na Dirty Beaches.