Discohernia – kad disco disciplinira kičmu

Odlaskom iz Hladnog piva trubač Stipe Mađor zatrubio je u Kawasaki 3P-u, ali ušao je i u jednu sasvim novu priču koja se zove Discohernia. Naravno, nije riječ o njegovom, već zajedničkom projektu tri glazbena veterana koji našu klupsku scenu svakako začinjavaju na sebi svojstven način. Stoga upoznajte Discoherniju.

Discohernia (Foto: Discohernia/Facebook)

Kad je krajem rujna ove godine u Hatzovoj ulici u Zagrebu otvoren prvi tematski park rock ‘n’ rolla, te tom prilikom otkriven spomenik pokojnom i nikad prežaljenom Joeu Strummeru istovremeno je u dotičnom prostoru otvoren i novi rock klub jednostavna naziva Klub., a prvi bend koji je tamo nastupio bio je Discohernia. No ime benda u tom trenutku i u tom prostoru gotovo da nitko nije ni znao jer se sve činilo kao neobavezni session na kojem je najprepoznatljiviji glazbenik na pozornici bio trubač Stipe Mađor. No Discohernia se sve češće počela spominjati u klupskoj priči metropole ove jeseni, otvorena je i službena Facebook stranica, priča je zaživjela, a Ravno do dna je odlučio pročeprkati ispod površine.

Što je to Discohernia? Što piše u vašem statutu?

Cak: Disco je vrsta plesne glazbe koja svoje korjene vuče iz newyorških psihodeličnih gay klubova krajem šesdesetih godina, a zapravo sve počinje puno prije u francuskoj kada su nacisti zabranili plesanje na glazbu koja zvuči američki. Izraz diskoteka dobiva šire značenje kada pripadnici francuskog pokreta otpora potajno slušaju jazz glazbu u improviziranim, mračnim barovima u podrumima. Hernia je ispadanje nečega iz svog normalnog položaja.

Stipe: Discohernia je nakupina koje je more izbacilo i onda smo, sve u svrhe neke 7. umjetnosti, napravili band. Kako se sve najbolje ustvari dogodi slučajno, tako smo se i mi dogodili, ime smo dobili jer dva starija člana banda imaju nekih problema sa kralježnicom, ubile ih godine i sport, naravno!

Tompa: Naš glazbeno vokalni trio nastao je prilikom velike boli u doljnjem dijelu leđa.

Stipe: U statutu kojeg nemamo ne piše ništa i baš se tako i ponašamo na probama i u našoj glazbi, bez pravila.

Cak: Statut mi zvuči preozbiljno, ne znam što je to.

Discohernia u Klub.-u (Foto: Zoran Stajčić)

Tko što svira u bendu?

Stipe: ima nas tri, Cak – bas gitara i tisuću pedala i ponekad glas, Tompa – bubanj, dobri duh banda i ponekad glas, Stipe – truba, vječno kasni na probe i ponekad glas.

Jeste li vi prvi psihodelični punk rock noise bend bez električne gitare?

Stipe: Pa ne znam baš na ovim prostorima, al’ u Hrvatskoj i nisam baš čuo za kombinaciju truba, bas, bubanj.

Cak: Još bih dodao disco, funky, jazz, trance… jer svega toga ima u tom fusionu bez šestožičane električne gitare, ali s jednom četverožičanom, pa ima još nešto takvih čudaka.

Što je tu punk, a što psihodelija?

Stipe: Punk je naš svjetonazor i vrlo često ritam i poneki rif, a psihodelija je sve ono što stvore naše pedale i efekti.

Cak: Punk je neka vrsta prosvjedne glazbe nastao kao reakcija na komercijalnu glazbu i ta je ideja uvijek dobra, a psihodelija se često povezuje s uzimanjem droga, a u konačnici je to očekivanje “kozmičkog vrhunca”.

Je li za sve kriva Kičme disciplina?

Cak: Jedan je Koja, on je to sve dobro opservirao.

Stipe: Pa moram priznat da je dosta kriva, ako krenemo i od samog imena banda, pa forme, glazbe i nekih uzora…

Tompa: Došlo je silama Eternije i stvorilo se čudo.

Koliko je Stipe slušao posljednju fazu Milesa Davisa pošto je odlučio da truba ne mora nužno uvijek zvučati kao truba?

Stipe: Napokon sam se oslobodio okova, ‘ko zna di će to sve završit. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X