Kultni šibenski bend konačno je objavio prvi pravi album. Nakon točno dvadeset i tri godine kontinuiranog djelovanja.
Najbolji od svih neuspješnih dalmatinskih bendova. Tako Kristijan Goja, alfa i omega Dok Analog X-a, voli predstavljati svoju grupu. Dvadeset i tri godine od njihova prvog nastupa, tada pod imenom Famozni Doc, zaista je teško pojmiti zbog čega su Dokovi hitovi tako teško pronalazili svoj put izvan granica Šibenika. Ne zbog godina staža, već zbog sedamdesetak autorskih skladbi, koji na šibenskoj mikrosceni već odavno imaju status legendarnih. Ne sve, ali većina.
U probitku na nacionalnu ili regionalnu scenu svakako bi pripomoglo i kakvo oficijelno izdanje. Takvih, eto, iz ovih ili onih razloga, nije bilo. Bilo je raznih snimaka, no niti jedan u dućanu. “Autocenzirirano” također se neće naći na policama CD shopova, ali ipak se radi o prvom ozbiljnom samizdatu grupe, koja je na ovom album sumirala najbolje od onoga što su godinama stvarali. Fanovi će možda imati prigovora na izbor pjesama; gdje je “Marlboro”, gdje je “Paragvaj”, dva neizostavna koncertna hita? Nema ih, ali tu je 18 ostalih, fino brušenih komada.
Kristija Goja i njegov bend bili bi estradni dragulji, da im je do estrade ikad bilo stalo. Izabrani teži put uključuje skladanje lakih nota s nedokučivim bizarnim odmakom prema undergroundu. Ne prevelikim, ali dovoljnim da Doka shvatite kao subverzivca s istančanim osjećajem za pritajeni sarkazam. Estrada s nedefiniranim poremećajem. Buntovnik s milijun razloga.
Od “Kroz beskraj” i “Demokracije” do “Noći” i “Kraja”, prvi konkretni album grupe Dok Analog X predstavlja nikad do kraja prepoznati autorski potencijal, koji ne nastupa agresivno. Goja je u svojim bitkama protiv društvenih devijacija i ljubavnih jada blag koliko i duhovit, nostalgičan koliko i netipičan. Od Dalmacije i njezinih utjecaja Goja ne bježi, no mediteranski ugođaj u ovom je slučaju samo temelj. Startna točka. Sva ostala nadogradnja objašnjava zašto se Dok nekad s pravom koristio pridjevom famozni.
“Moj grad”, “Suđeno” i “Normalna pisma” dokaz su da ovdašnji diskografski igrači jednostavno nemaju ili znanja ili hrabrosti prepoznati i uložiti svoje resurse u nešto što već na prvo slušanje zvuči izvanserijski. A imali su prilike, nudilo im se. Isto vrijedi i za svježe hitove “Kanibalizam” i “Leša maništra”, kao i za “Samo pleši” i “Demokraciju”. Album “Autocenzurirano” nudi promišljenu, lako probavljivu i pjevnu glazbu, stihove koji vas neće zatupiti, poruku koja je univerzalna i jednostavna. Dok Analog X su karika koja nasušno nedostaje domaćoj sceni. Ili su to barem trebali biti.
Otvorili su prvi Terraneo, otvorili su naš prvi “Inkubator” u Tvornici kulture. Ovim albumom trebali bi konačno i sebi otvoriti neka vrata. Nakon dvadeset i kusur godina bilo bi i vrijeme…
Ocjena: 9/10
(Samizdat, 2013)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
