Pravo je osvježenje bilo pogledati i poslušati bend koji je jednostavno rečeno izvrstan i u kojem svi suvereno vladaju svojim instrumentima i zajedničkom svirkom.
DORF u Koprivnici redovno gostuje već godinama, a koncept je uvijek isti – par dokumentaraca i neki koncert i sve to bez pritiska i nekog pretjeranog PR-a pa tko voli, nek’ izvoli, a tko ne voli ili nije izvolio, nema veze, možda ga se tvrdokornim kontinuitetom i nepokolebljivom upornosti organiziranja sadržaja za koju godinu i ponuka da zavoli i izvoli.
Tako je i sinoć volilo i izvolilo nekih tridesetak ljudi uključujući i mene koji, nažalost, zbog Hrvatskih željeznica i njihovog famoznog HŽ trijatlona (bus, vlak, taksi) nisam uspio pogledati dokumentarce, ali sam stigao na kraj filma ‘Vlajternativa itd’ koji se bavi pričom o kultnom benkovačkom festivalu alternativne glazbe i scenom u Benkovcu i moram priznati da, iako se onome od filma što sam stigao pogledati nema što zamjeriti, mi je jednako drago što nisam iz Benkovca kao i što mi je drago da su vrijedni, hrabri i pametni Benkovčani svojim napornim i dobronamjernim radom i trudom uspjeli Benkovac učiniti boljim mjestom za život unatoč svemu groznom što im se u povijesti dogodilo. Eto, toliko o tome, go Benkovac, go!
Nakon dokumentaraca i kratke prenamijene dvorane iz kina u klub, krenuo je i koncert From Another Mother u nadasve opuštenoj i domaćoj atmosferi. From Another Mother su bend koji je ove godine proslavio deset godina postojanja, a još su uvijek čvrsto u onome što se kod nas zove ‘underground‘ iako, da ima pravde, to odavno ne bi trebali biti jer zapravo uopće nisu. Riječ je o jednom od naših najagilnijih, najradišnijih i najupornijih bendova predvođen Vladom Remešom koji još nastupa i pod imenom Voado, a koji je zapravo iz Vojvodine, ali to i nije važno jer svi smo mi naši pa je tako i From Another Mother bend ‘iz Zagreba’ te basistom Bornom Jambrošićem (not to be confused with Bojan Jambrošić) i bubnjarom Danilom Dobrićem. Njihovi su koncerti, a to znaju oni koji to znaju, redovno jedni od najzabavnijih, najenergičnijih i najkvalitetnijih koncerata koje možete pogledati u nekom klubu, a koji nerijetko završavaju slučajnim ozljeđivanjem članova usred nesputane radosti muziciranja pa je tako i sinoć basist imao longetu, doduše i ako je vjerovati bendu, ne zbog radosti muziciranja nego jer ga je udario auto dok se vozio na biciklu, ali nema veze. Uglavnom, ma kakvu muziku tko slušao, spreman sam se kladiti da će se na koncertu From Another Mother vraški dobro zabaviti.
Osim što svi zajedno bez greške imaju nevjerojatnu energiju i što su toliko uvježbani da Vlado može, ako slučajno hoće, svirati i iz WC-a (ima onu bežičnu stvarčicu za gitaru), a da bend niti ne trepne okom, Vlado ima i lakoću komuniciranja i animiranja publike pa je tako u nekoliko navrata bez puno muke natjerao ljude da pjevaju neke refrene ili da malo proćaskaju s bendom dok on mijenja štim ili slično. Uz to, Vlado je čovjek za kojeg se čini da je potpuno srastao sa svojom gitarom i da s njom spava, ide pod tuš, u dućan i tako dalje pa istovremeno može svirati štogod hoće i skakati po stejdžu kao košuta na rosnom polju u maglovito jesensko jutro, a ponekad se čini da je sve što izvodi na stejdžu manje show, a više njegova redovna morning workout routine s gitarom.
From Another Mother su i bend koji će koncert održati pod svaku cijenu pa tako basistu uopće nije bio problem svirati s longetom (da, da, na tebe se misli, Zach de la Rocha), a za novog bubnjara (koji je, ako sam dobro shvatio, drugi od dva nova bubnjara ili tako nešto) se uopće ne bi reklo da je tek odnedavno u bendu. Što se pak mjuze tiče, nisam baš potpuno školovala, ali to bi imao biti neki miks ‘highschool’ zvuka koji se danas prečesto shvaća u nekom pejorativnom smislu, melodičnog math rocka i nekakvog post-hardcore zvuka koji je, iako poznat, prilično originala i autentičan, ako ništa, a onda barem za ove naše prostore.
Jučer navečer nas zato nisu zabavljali muzičari koji piju, nego muzičari koji su zabavni, a pravo je osvježenje bilo pogledati i poslušati bend koji je jednostavno rečeno izvrstan i u kojem svi suvereno vladaju svojim instrumentima i zajedničkom svirkom. Možda je dovoljno samo reći da je bilo toliko dobro da Relja koji je negdje na pola koncerta rekao da mora doma jer ujutro radi nije otišao doma, nego je pogledao koncert do kraja. Dobar je bio i afterparty koji se, najviše zato jer je bio četvrtak, umjesto u FUNK-u održao u prostoriji za probe koprivničke Šize i gdje smo imali prilike uživo čuti nešto novog Šiza materijala koji je također izvrstan. Na kraju, a ako ovo čita netko iz From Another Mother, žao mi je što sam otišao naglo i bez pozdrava, ali me zvao taksi da ne zna gdje je točno FUNK i neka izađem na glavnu cestu…