Irena Žilić i The Marshmallow Notebooks u Tvornici – glasovi u noći

Sinoćnjim koncertom u Tvornici kulture Irena je proslavila prvo desetljeće svoje karijere.

Irena Žilić u Tvornici kulture (foto: Vedran Metelko)

Početkom prošlog desetljeća, hrvatsku glazbenu scenu zapljusnuo je snažan kantautorski val tijekom kojeg se činilo kako nove, samo akustarom i glasom naoružane izvođače dobivamo gotovo na tjednoj bazi. Poslovi, obitelj, zamor materijala ili nešto četvrto u relativno kratkom su roku dobar dio tih kantautora nagnali da objese gitare o klin, no nekolicina ih je, poput heroine ove naše priče Irene Žilić, prerasla u nešto puno veće i dojmljivije.

Sinoćnjim koncertom u Tvornici kulture Irena je proslavila prvo desetljeće svoje karijere u kojoj ju je njezin izrazito moćan i sugestivan vokal, jedan od onih kakve rijetko srećemo čak i izvan tuzemnih i regionalnih okvira, vodio od ne toliko interesantnih akustičnih početaka do liderice vrlo kompetentnog i eklektičnog benda te autorice čije pjesme obrađuje i jedna Morcheeba.

The Marshmallow Notebooks u Tvornici kulture (foto: Vedran Metelko)

Prije nje na pozornicu u prilično pregrađenom Velikom pogonu stao je Matija Habijanec a.k.a. The Marshmallow Notebooks koga se u vrijeme spomenutog kantautorskog booma gotovo pa moglo smatrati veteranom s obzirom da je iza sebe već imao zavidan broj objavljenih (manje ili više lo fi) izdanja. Tu fazu zaokružio je istinski prekrasnim eponimnim albumom i osnivanjem izdavačke kuće Noisy Night. Ista se poslije serije stvarno dobrih ploča (i jedne kasete) na žalost ugasila, a i sam Matija nekako se povukao u drugi plan, čega sam u četvrtak postao svjestan u trenutku kada sam se uzaludno pokušavao sjetiti koliko je prošlo otkad sam ga posljednji put gledao uživo.

Polusatni set sinoć je odradio opušteno i ležerno kao da je na nekom od svojih tradicionalnih antikoncerata na Shtefki, izvodeći koktel folka, americane pa i acoustic rocka koji je, barem potpisniku ovih redaka još uvijek nedovoljno priviknutom na Zagreb poslije višemjesečnog boravka na moru, kulminirao izvedbama „Summer“ i njegove daleko najbolje pjesme „Last Tourist In Town“ kojom je i završio nastup. Habijanec ima izuzetno ugodan glas, zabavan je i dobar frontmen, a neosporan je i njegov talent da ovjekovječi i opjeva savršeno obične, ali svima poznate i bliske životne trenutke.

Irena Žilić u Tvornici kulture (foto: Vedran Metelko)

Ireni se, uzmemo li u obzir slavljenički karakter koncerta, može prigovoriti relativno kratko trajanje od samo sat vremena, no i to je bilo dovoljno da nas u pratnji svoga benda provede kroz zaista širok raspon žanrova i podžanrova. Tako je u jednom momentu izgledala poput pop noir dive koja bi se perfektno uklopila u završnicu neke od epizoda povratničke sezone „Twin Peaksa“, u idućem u sjećanje dozivala alter-country ikone tipa Margo Timmins iz Cowboy Junkiesa ili Natalie Merchant, nekadašnje frontwoman 10,000 Maniacsa, te sve to začinila s malo elektronike bliske trip-hopu i downtempu. Slušajući je, razmišljao sam kako je stvarno šteta što nije rođena u Engleskoj ili kojoj drugoj, ovakvoj glazbi naklonjenijoj državi pošto je riječ o pop izričaju kakav je posljednjih godina vani vrlo cijenjen i popularan. Pitanje je, dakako, dokle bi uspjela dobaciti u puno žešćoj i većoj konkurenciji iako bi joj suradnja s Morcheebom svakako bila ogroman prvi korak.

Iz kvalitetom skoro sasvim ujednačenog nastupa treba izdvojiti završnu „Moon“, čeznutljivu „Hold On“ s još uvijek posljednjeg dugosvirajućeg izdanja „Haze“ te „Cricket and Mouse“ koju je, ako nisam krivo čuo, posvetila roditeljima. Koncertu je zbog sedirane, nježne i lagane prirode pjesama prijetila opasnost da zazvuči malo monotono, ali i to je uspjela izbjeći zahvaljujući svom istinski predivnom glasu. Glasu koji je ostao u glavi još dugo nakon koncerta i predstavljao idealnog suputnika kada smo se iz Tvornice uputili u zagrebačku noć.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X