‘Gužva u svemiru’ je još jedan prilog tezi da se hrvatska scena u posljednje vrijeme može pohvaliti nizom zaista fantastičnih instrumentalnih sastava među kojima Doringo najviše sličnosti dijeli s radovima Luke Šipetića i njegovog benda nemanja.
Otkad su nas koronavirus i zabrane kretanja osudili na ‘kućni pritvor’ nekako nemam volje preslušavati nova izdanja, već svoju glazbenu terapiju uzimam u obliku kultnih albuma za koje znam već godinama, ali si ih nikad nisam pustio od početka do kraja, ili ploča koje su desetljećima skupljale prašinu na mom ormaru. Čak i najlošiji psihijatri moje bi motive lako objasnili kombinacijom želje za vraćanjem dugova samome sebi, zazivanja nekih ljepših, sigurnijih vremena i bijega od horora svakodnevice, premda je za ovo posljednje teško naći nešto idealnije od novog materijala zagrebačke trojke Doringo.
Objavljena tri godine nakon interesantnog debija „Infography“, „Gužva u svemiru“ još jedan je prilog tezi da se hrvatska scena u posljednje vrijeme može pohvaliti nizom zaista fantastičnih instrumentalnih sastava među kojima Doringo najviše sličnosti dijeli s radovima Luke Šipetića i njegovog benda nemanja. Baš poput njihovog „Tarot Funka“, riječ je o albumu koji će vas, ako stavite slušalice i zatvorite oči, povesti na čarobno glazbeno putovanje čije će postaje biti i Vrlika i Rim i Kina, pa čak i bespuća svemira.
Već prva stvar „Mrežničko kolo“ pokazuje svu imaginaciju i sviračku uigranost trojke koju uz Dinka Čvorića aka Doringa sačinjavaju basist Mihovil Jurdana i bubnjar Damir Mihaljević. Slušajući je imao sam osjećaj da bi upravo tako zvučali „Apache“ Shadowsa ili „Ghost Riders in the Sky“ Dicka Dalea da su kojim slučajem snimljene 2020. godine, a vrijedi spomenuti i kako sjajnog ‘sidekicka’ Doringovoj gitari predstavljaju jazzirani uleti saksofona Maka Murtića. Slijede „Privid zajedništva“, vremeplov u dane kada su tamnoputi jazz i funk maheri otkrivali psihodelični rock, te možda i najbolja skladba na albumu, mističnim zvukovima Dalekog istoka inspirirana „Kineska močvara“.
„Drabo Nuevo“ evocira nasljeđe zagrebačkih kultova kao što su Vještice i Šumski, dok u „Rimskoj salati“ posebno treba istaknuti gostujući bas klarinet Alda Foška. Međuigra violine s akustičnom i električnom gitarom pretvorila je „Vrliku“ u zadnji veliki trenutak „Gužve u svemiru“ pošto nas do kraja čekaju dvije ipak nešto slabije kompozicije, prog rock „Enofazni Števec“ i „Blue House“, bliska stvarima kakve je sa svojim triom snimao Vlatko Stefanovski. I te skladbe, međutim, itekako imaju potencijala da na koncertima dosegnu magiju ostatka materijala, zbog čega bi ovom albumu već sada mogli rezervirati mjesto na listama najboljih regionalnih izdanja godine.
Ocjena: 9/10
(Hitchtone Music, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
