Drive-By Truckers ‘The Unraveling’ – misli i molitve 21. stoljeća

Nova ploča Drive-By Truckersa nastavlja gdje je prethodna ‘American Band’ prije tri i pol godine stala, ali još je više politički nabijena, upućuje još oštrije kritike na račun društvenih uvjeta u Americi 21. stoljeća te još temeljitije analizira problematiku oružanog nasilja.

Drive-By Truckers “The Unraveling”

Svoj prethodni album “American Band” alt-country/southern rock junaci Drive-By Truckers objavili su u osvitu ere Donalda Trumpa i bio je to njihov najizraženije politički album u karijeri, a gotovo polovica pjesama na toj ploči bavila se temom oružanog nasilja u Sjedinjenim Državama. Otada je prošlo gotovo četiri godine i cijeli (prvi) mandat predsjednika koji je ideološki razdijelio državu više od ijednog svog prethodnika. Ako ste mislili da će se Truckersi zadovoljiti svojim zadnjim albumom kao političkom izjavom, onda vjerojatno ne poznajete ovaj bend iz Georgije dovoljno dobro. Njihova nova ploča “The Unraveling” još je više politički nabijen od “American Band”, upućuje još oštrije kritike na račun društvenih uvjeta u Americi 21. stoljeća, ali i još temeljitije analizira problematiku oružanog nasilja.

Riječ je o trećoj ploči u nizu u kojoj zadaću pisanja dijele tek dvojica autora, Patterson Hood i Mike Cooley, od kojih je prvi znatno zastupljeniji od potonjega. I dok album započinje laganom uvertirom “Rosemary with a Bible and a Gun”, već na sljedećoj nas pjesmi, najavnom singlu “Armageddon’s Back in Town” bend zapljuskuje springstinovski stadionskim zvukom i mračnim vizijama apokalipse koji će u cijelom spektru osjećaja, od gnušanja do bijesa, prevladavati na cijelom izdanju. Već po naslovima lako je zaključiti u kojem smjeru će se poruka benda kretati: “Thoughts and Prayers” se obrušava na jedini oblik “utjehe” koji su američki političari sposobni ponuditi obiteljima žrtava oružanog nasilja umjesto da se zakonski ograniči prodaja oružja i municije na svakom koraku; “Heroin Again” bavi se sudbinama mladih ljudi koje je uništila droga iz naslova dok je “Babies in Cages” najizravnija kritika Trumpove politike razdvajanja obitelji migranata na granici s Meksikom koja je doslovno uspostavila kampove u kojima je velik broj djece doslovno završio u kavezima u neljudskim uvjetima.

Možda je najupečatljivija slika koju ovaj album ostavlja ona općenitija kakvu prikazuju u “21st Century USA”, a oslikava zemlju u kojoj narod radi za sve manje plaće jer se i britvice po kojima se grad u pitanju zove danas proizvode u Kini: “Men working hard for not enough at best/Women working just as hard for less/They get together late at night at bars/And bang each other like crashing cars.” No, ta ljubav jednako je gruba kao žuljevita im srca, a bol koja je prati utapa se lijekovima na recept. Od Cooleyjevih pak pjesama izdvaja se “Grievance Merchants”, parnjak singlu “Thoughts and Prayers” koji ulazi malo dublje i manje pjesnički u pozadinu ubilačkog procesa koji će završiti “mislima i molitvama”, od toksičnog odgoja dječaka kojima se u svijest usađuje da im neke stvari pripadaju, pa tako neće zazirati od nasilja kako bi ostvari svoje “pravo” na njih, a uključuju novac, poštovanje i naklonost djevojaka.

I završna pjesma “Awaiting Resurrection” svakako je vrijedna spomena. Riječ je o sporogorućoj baladi mračnije teksture srodnoj nekima od pjesama Neila Younga u kojima se i ovaj velikan znao obračunavati s mentalitetom stanovnika američkoga Juga na isti način na koji to čine i njegovi mlađi nasljednici na svom dvanaestom albumu. U trajanju između osam i devet minuta, riječ je o najdužoj pjesmi na ploči koja je s devet pjesama i ukupno 42 minuta srušila rekord svoje prethodnice i postala njihovim najkraćim albumom karijere. Ali čemu i duljiti kada je poruka koju šalju sasvim jasna: vremena su teška i mučna, a bit će još i gora ako se ne promijenimo mi sami kao i vlast koja nas predstavlja. Kako u Americi, tako i svugdje drugdje.

Ocjena: 7/10

(ATO, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X