Drugi dan Brijačnice na Zagrebačkom velesajmu – jednako uspješno ‘drugo poluvrijeme’

Na drugoj večeri rock festivala Brijačnica na Zagrebačkom velesajmu bilo je skoro isto posjetitelja kao i prve večeri, možda stotinjak manje ili više, što u ishodu znači da ta vrsta koncertnog programa može povući dvije tisuće posjetitelja po večeri u dva dana što je sasvim solidan početak, pa bi bilo razumno očekivati istu manifestaciju i iduće godine.

Brijačnica 2. dan: Partibrejkers, Kawasaki 3P, Black Box Revelation (Foto: Izidor Tačković)

Glazbeno gledano, druga večer bila je slabija od prve, a najslabija karika bio je belgijski rock dvojac Black Box Revelations. Znakovito, o snazi i kvaliteti regionalne i domaće scene spram iznosa honorara za istu bilo je riječi u reportu s prve večeri. Nema tu previše nekog zaostajanja za Zapadom, ni u zanatskom ni u svjetonazornom pogledu, tako da nešto poput Brijačnice prije treba biti ogledni event za glazbene snage iz ovog balkanskog bazena, nego što bi trebalo igrati na neka strana imena sumnjive kvalitete, ali većeg honorarskog apetita.

Uglavnom, ti momci iz Black Box Revelations uopće nisu skužili u čemu je poanta rock dvojca, da ta hendikepirana priča mora imati kratke i eksplozivne pjesme i da ta formacija ne može izdržati minutažu pjesme koju u najopskurnijem obliku izvodi trio. Nisu skužili da bi i Jack White odavno našao novu Meg, a ne cijele bendove, da nije sve bitno isisao iz okvira rock dua, koji je, usput kazano, i izmislio kao formu. Oni koji su to s rock duom skužili kako treba nakon Meg i Jacka su primjerice The Kills, Blood Red Shoes, Shovels & Rope, Two Gallants, i naravno The Black Keys koji su usput tu formu prerasli. Bitno je reći da power rock duo zahtijeva i puno veći talent. Možda Black Box Revelations u klupskim prostorima još nekako i funkcioniraju, ali na velikoj pozornici u subotu na Velesajmu bili su nepotrebno smaranje publike u udarnom terminu koji su dobili.

Black Box Revelation – Brijačnica, Zagrebački velesajam (Foto: Izidor Tačković)

Pjesme su im loša prepiska nekakvog Thin Lizzy đira, predugačke za njihove ograničene izvođačke sposobnosti, prilično šuplje jer čujno nedostaju drugi instrumenti, bez ikakve želje za improvizacijom i osjećajem publike ispred sebe, bili su prije neka ‘radna verzija’ a ne gotov produkt. To što su oni nemušto prtljali po blues rocku, bi, primjera radi, jedan varaždinski Jam Ritual luđački zakuhao u svojoj rock centrifugi, a ako je baš bila fora da svira neki rock duo, također bi naši domaći dečki Marko i Darko, koji već neko vrijeme oduševljavaju publiku po zagrebačkim kafićima, to učinili daleko bolje. Tako da kad je pjevač i gitarist Jan Paternoster pred kraj izjavio da će svirati još dvije pjesme, to baš i nije izazvalo neko oduševljenje. Ukratko, prilično prosječan bend prilično dobre PR strategije iz sebe. Za domaće bendove možda je to posljednje jedina pozitivna stvar za naučit od BBR-a.

Zato je regija odradila sve kako treba. Partibrejkersi su oduševili po tko zna koji put. Večer prije su napunili riječki Pogon kulture, a u subotu su imali dvije tisuće odlično raspoloženih Zagrepčana pred sobom. Zoran Kostić Cane cijeli koncert nije imamo nikakva (odavno već tradicionalna) podbadanja zagrebačke publike, ali na kraju nije mogao izdržati pa je u šali par puta spomenuo Tuđmana. Jednostavno, Cane je takav, a valjda je i prejak feedback bio na kraju u „Kreni prema meni“ i „Hoću da znam“, pa ga je ponijelo. Ima onih koji godinama hodočaste po njihovim koncertima i sigurno je da bi se osjetili zakinutima da Cane ne ‘ispali’ nešto.

Partibrejkers - Brijačnica, Zagrebački velesajam (Foto: Izidor Tačković)
Partibrejkers – Brijačnica, Zagrebački velesajam (Foto: Izidor Tačković)

Inače koncert su počeli s „Ona sve zna“, i „Zemljotres“, da bi „Lobotomiju“ iskoristili kao premosnicu za materijal s novog albuma „Sirotinjsko carstvo“ koji je vješto doziran u kombinaciji s najjačim općim poglavljima grupe kao što su „1000 godina“ i „Ono što pokušavam“. Vitalni, smisleni, žestoki i provokativni – s Partibrejkersima nema promašaja.

Kawasaki 3P smo nakon Black Box Revelations dočekali kao spasitelje, a to su i bili. Uvježbani i scenski opet angažirani, gledano od nastupa na Pozitivnom koncertu u Domu sportova prije dva mjeseca. Čak bih rekao da je i set lista bila skoro pa identična. Nizale su se „Veliki dispečer“, „Mupovska“, „Ni da ni ne“, „Mate Parlov“, „Kristin“… a čak je i trubač Igor Pavlica opet imao prilično solidnu vokalnu ulogu, a ne samo intro u „Antoniju“.

Kawasaki 3P – Brijačnica, Zagrebački velesajam (Foto: Izidor Tačković)

U neku ruku, dinamika u tom bendu razvija se u nekom svom smjeru spontano i mimo svih scenarija. Dakle, ne samo da je Pavlica sve češće za pjevačkim mikrofonom, već je i Demirel Pašalić, koji skoro i da nema više vremena zasvirati u krilnicu, dok se za Tomfu čini kako je uživljen u svojevrsni ‘manje je više’ vokalni performans na pozornici. Bit će zanimljivo pratiti koliko će moći taj svojevrsni Mišo Kovač trik inkorporirati u K3P.

Sinjsko punk/blues društvo M.O.R.T. nije imalo nikakve trikove. Bili su beskompromisni i prema sebi i prema publici, onako kako se u neku ruku i očekuje od mladog benda koji grize iz provincije, a opet dovoljno je autorski svoj da može parirati svemu što se događa u centrima. No osjećalo se da Miletu, Zvrku, Johnu i Kikosu velika pozornica i veliki razmak od publike ide pomalo na živce i da više vole klupski štimung kad je publika pred nosom i kad se začas može isprovocirati akcija u kojoj se briše granica između benda i publike, kako je, bar što se tiče Zagreba, bilo prije nekoliko mjeseci na koncertu M.O.R.T.-a u Vintage Industrial Baru. Izbor „Austrije“ za kraj se tako mogao više iščitati kao neki dišpet, nego kruna nastupa. Što se tiče grupe Yellow Buz, ispričavam se što ih nisam popratio, prekasno sam pokopčao da je satnica drugog dana bila pomaknuta u odnosu na prvi dan.

Opći dojam je da se protekla dva dana dobro ‘brijalo’… Skoro pa se osjećao neki ‘Fiju briju’ moment u zraku.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X