To što je dobrovačka lokalna politika proizvela skandal oko predstave sasvim je razumljivo: ona je dijelom i slika Dubrovnika u oštrom, kristalnom ogledalu. A u općim mjestima, slika svih nas.
Dora je poput dubrovačkog vremeplova, njena priča kao i njezin stan s kredencom i kamenim lavelom, divno su stanište naših djetinjih uspomena, tamo iz pedesetih- šezdesetih…
Kupanje na Šulića, točno ispod Lovrijenca, u scenografiji je predstave „Ocean, more“, redateljice Mani Gotovac. To nam se sviđa- tako zamišljamo da bi trebalo biti na Igrama: pomiješan grad, građani i Igre, čak i na plažama, čak i u (ocean)moru. Fizički i psihički. Da se građanin može dobro iskupati među reflektorima i dijelovima rekvizite (ništa od toga nije na smetnju!), a uvečer eto ti publike! Ali, ovo na Šulića zadnji su dubrovački retaji takvih Igara…
Kuća Jagode Bujić, tu, iznad plaže, na Kolorini, očigledno je ovijeh dana bez gospodarice. Mjesto je bajkovito- premda nisam sigurna da li je to i po ljeti…
Divna su ta mala dubrovačka kupališta na sikama, poput Šulića ili Danča. E je mu (Dubrovniku) Bog dao dodanu vrijednost u tim, što malenim i skromnim, što mondenim i velikim, gradskim plažama! Samo, koliko će još ta sitna, po uređenju skromna, po prirodi raskošna mala kupališta odoljevati naletu koncesionara svih vrsta, boja i nacija?
Vruće je za poluditi, pa je čak i večernji uspon skalama do Lovrijenca spor. Svako malo hvatamo dah i bacamo pogled na divni, prelijepi grad koji se nakanio samouništiti, što se ovako, izdaleka, pod svjetilima i po noći, ne da vidjeti. Svaka prekapacitiranost vodi uništenju, zato su odavno u mnogim nacionalnim parkovima i na ovakvim, baštinski iznimno značajnim mjestima u svijetu, postavili kvote, ograničenje broja posjeta. Kod nas je još uvijek jedino važno KOLIKO će biti noćenja, KOLIKO će biti posjetitelja na šibenskoj Krki, KOLIKO je ljudstva na kruzeru, KOLIKO je auta prošlo Dalmatinom ili ušlo na Macelju ili KOLIKO, uopće, njih evo ulazi u Dubrovnik kroz gradska vrata. Taj KOLIKO uništava i Grad(ove) i Krku i Kornate i Plitvice i sve. Održivi razvoj kod nas se prakticira samo u teoriji, propisujući (teorstska) pravila igre nekom seoskom OPG-u.
Svoje smo podatke iz osobnih iskaznica dali pri kupnji ulaznica, manje- više nas ne provjerava policija na dužnosti podno Lovrijenca. Ono „više“ dogodilo se, što smo vidjeli, samo jednoj gospođi u najboljim godinama iz našega društvanca, pa su je malo ispipali i pretresli. Da li zato što je bila u zelenoj haljini ili što je imala veliku boršu u koju svašta može stati pa i kalašnjikov- bogami ne znam reć.
Pogled na Dubrovnik budi more asocijacija zato je ovaj tekst tako vrludav… Dalje>>