Njegovih sedam desetljeća na sceni odjekuju puno snažnije od devet kipića Grammy i još brojnih u nas manje poznatih priznanja, jer doživjeti majstora na djelu i pritom još zaplesati salsu čini se kao neponovljivo iskustvo.
Jazz pijanist Eddie Palmieri uskoro će sa svojim Afro-Caribbean All Stars Bandom u prelijepoj atmosferi otočića Sv. Nikola ispred Poreča u sklopu Valamar Jazz festivala proliti svoj autentičan latino jazz zvuk – glazbu koja se na ulicama Velike jabuke talila od Kubanske i Portorikanske kulture posijane na beton i okružene čelikom. Uz to prirodno Palmierijevo okruženje nije naodmet dodati citat Neda Sublettea, američkog kompozitora i muzikologa koji je u svom osvrtu na latin jazz i Palmieria nedavno napisao: “Osim frizura i odjeće na naslovnicama albuma ploče njujorške salse ne zvuče nimalo zastarjelo.” Kratki, sadržajni odgovori koji podsjećaju na sms poruke lijepo su se poklopile s istom energijom i modernošću.
S obzirom na to da to vrijeme danas netko mlad teško može zamisliti koji bi ga film najbolje dočarao?
Eddie Palmieri: Bila bi to “Priča sa zapadne strane”, djetinjstvo u pedesetim godinama prošlog stoljeća.
Šezdesetih godina Stan Getz i Astrud Gilberto su proširili utjecaj latino jazza na Istočnoj obali, jeste li ikada svirali s njima?
Eddie Palmieri: Kako bi razjasnili stvari Stan Getz i Astrudo Gilberto nemaju ništa s latin jazzom, oni su fantastični glazbenici i uživao sam u njihovim dostignućima, ali latin jazz je bio u potpunosti fenomen grada New Yorka koji su stvorili Dizzy Gillespie i Chano Pozo.
Među glavnim uzorima u glazbi ističete Theloniousa Monka, jeste li se ikada susreli i ako jeste kakvim ga se sjećate?
Eddie Palmieri: Sreo sam ga jednom, bio je na našem koncertu nekad u šezdesetima i jako mu se svidjelo što radimo. Mislim da je bio genije, posvetio sam mu pjesmu, “Noble Cruise”.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=pIYt9ZGh5JQ[/youtube]
Kao dječak preselili ste s Puerto Rica u New York, Bronx, živite li i dalje tamo i koji vam je kvart najdraži?
Eddie Palmieri: Živim trenutno preko puta, u New Jerseyju, ali volim cijeli New York City.
Jazz vas je obuzeo rano, već s osam godina ste bili na pozornici, a s 14 osnovali svoj prvi bend, kakav je bio vaš odnos s roditeljima i obitelji?
Eddie Palmieri: Naš je odnos bio divan, roditelji su jako naporno radili kako bi mi priuštili učitelja klavira za moje školovanje, a velika inspiracija mi je bio moj brat Charlie, stvarno dobar pijanist.
Kad bi ste birali knjige koje su vam bliske, iz životnog i glazbenog kuta gledanja, što bi ste izdvojili?
Eddie Palmieri: Bile bi to “Progress and Poverty” i “The Mathematical Basis of All the Arts”, prvu je napisao Henry George, a drugu Joseph Schillinger. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
