Njegovih sedam desetljeća na sceni odjekuju puno snažnije od devet kipića Grammy i još brojnih u nas manje poznatih priznanja, jer doživjeti majstora na djelu i pritom još zaplesati salsu čini se kao neponovljivo iskustvo.
Kako bi ste sami opisali svoje transformacije kroz glazbu i kroz vrijeme koje prolazi?
Eddie Palmieri: Sretan sam jer sam imao fantastične učitelje, važno je upregnuti se u učenje i izgraditi svoj vlastiti stil.
Kad se danas prisjetite nastupa u Sing Singu 1971. što osjećate?
Eddie Palmieri: Puno smo nastupali po kaznionicama u šezdesetim i sedamdesetim godinama, glavna preokupacija bila je pružiti im malo sreće, osjećam se blagoslovljeno što sam bio dio toga.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=TicUHK0-ZzY[/youtube]
Nastupali ste i Bobom Marleyem, i sami ste bili na meti sustava u to vrijeme, je li se s vremenom što promijenilo?
Eddie Palmieri: Imena se mijenjaju s godinama, ali i u današnjem svjetskom društvu imamo sasvim iste probleme: mržnju, ratove i siromaštvo, sve je to vrlo, vrlo tužno.
Jeste li ikada imali kakvih filmskih ponuda iz Hollywooda, jeste li uopće radili na filmu?
Eddie Palmieri: Nažalost nisam nikada dobio ponudu da radim glazbu za film, to bi bila sjajna stvar, no s projektom koji u formi novog albuma izlazi u prosincu “Sabaduria” sam jako sretan.
Kakvi su vaši osjećaji pred dolazak na Valamar Jazz festival?
Eddie Palmieri: Hrvatska je prekrasna zemlja i moram reći da je cijeli bend prilično uzbuđen oko nastupa.