Svega je godinu dana prošlo od objavljivanja debi albuma ‘Happiness’ britanskog elektrodua Hurts do koncerta u zagrebačkom Boćarskom domu na kojem se okupilo više od dvije tisuće posjetitelja, ali ne znatiželjnika već obožavatelja.
A Hurts nisu „programirani“ da bi bili teen senzacija, već kako oni sami za sebe kažu: sofisticirani hi-NRG glazbeni projekt, odnosno pop za nešto zreliju publiku. Svoj prepoznatljivi stil skrojili su pretapanjem mračnih tonova u stilu Depeche Modea i Musea, dok su u vizualnom smislu pokupili ono najbolje od Pet Shop Boysa kako najprepoznatljivijih jedan-pjeva-drugi-je-na-synthu brendova. A sve nabrojano je nešto što u Hrvatskoj ima svoje plodno tlo.
Boćarski dom je pak u cijeloj priči već drugi put dvorana iznenađenja. Nedavno je to iznenađenje bio američki bend The National koji je u istom prostoru okupio tri tisuće duša. Ove jeseni je „štafetu“ preuzeo Hurts, okupivši nešto manji, ali i dalje impozantni, broj ljudi. Sam nastup nije bio osmišljen kao bazični nastup dvojca koji čine pjevač Theo Hutchcraft i Adam Anderson na synthevima, već kao pravi mini spektakl s gudačima, pratećim bendom i plesačicama, koje su imale razrađenu kostimiranu koreografiju za svaku pjesmu.
Hutchcraft i Adams koji su zauzimali isturenu poziciju na sredini pozornice pružili su sliku dvojice pedantnih i sofisticiranih glazbenika koji uživaju u tome što je isplaniran svaki detalj koji je uključivao i povremeno bacanje bijelih ruža u publiku na način da i to izgleda kao mali ritual. Najvažniji detalj svakako bila je sama glazba. Teški ritam, muška patnja u Hutchcraftovom glasu i odličan razglas već su od prvog takta pjesme „Silver Lining“ kojom je započeo koncert bili okidač za ekstatično raspoloženje u redovima publike. Refren svake pjesme bio je himničnog karaktera, a većina prisutnih znala je dobro svoju ulogu kao i tekstove pjesama naravno. Činilo se da je svaka pjesma hit. Nizale su se tako u jednakom raspoloženju „Happiness“, „Blood Tears & Gold“, „Evelyn“, „Sunday“… Čak je i „Confide In Me“ Kylie Minogue dobio snagu koju nema ni original. Završni udar na nabrijana osjetila publike urađen je s „Better Than Love“.
Elektroduo se tako pokazao istinskom koncertnom atrakcijom. Iako iza sebe imaju svega jedan album, Hutchcraft i Adams dobro su odvagnuli značaj koncertne produkcije na kojoj se nije štedjelo u najvažnijem proizvodnom segmentu. A oni koji su se na koncertu možda slučajno zatekli sigurno su tijekom i nakon istog imali poriv dočepati se „Happinessa“. Nedvojbeno je da ćemo i ubuduće koncertno svjedočiti razvoju Hurtsa i to vrlo vjerojatno u još većim prostorima.