Tekstualno je riječ o jednom od najmračnijih izdanja Elbowa, inspiriranom smrću Garveyjevog oca i bliskih prijatelja benda Scotta Alexandera i Jana Oldenburga, ujedno i važnih aktera manchesterske scene.
Elbow su me razmazili do te mjere da više ni ne sumnjam hoće li njihov novi album biti kvalitetan – jedino pitanje uoči preslušavanja „Giants of All Sizes“ bilo je da li su ponovno izbacili remek-djelo tipa “Seldom Seen Kid”, “Build a Rocket, Boys!” i “The Take Off and Landing of Everything” ili ‘samo’ jako dobru ploču kao što su bili rani ubodi “Asleep in the Back” i “Leaders of the Free World”. U slučaju novih devet pjesama odgovor je negdje između, pošto se ne radi o jednom od njihovih vrhunaca iako se u najboljim trenucima može mjeriti s bilo čime što su napravili.
Kao i dosad, manchesterska (odnedavno) četvorka demonstrira koliko pop glazba može biti kompleksna i podložna eksperimentiranju pa tako već otvaranje “Dexter & Sinister” u usporedbi s većinom današnje produkcije djeluje poput Beethovenove simfonije. Hip-hop ritam srednjeg tempa, prljavi funk riff i melankolično prebiranje po klaviru prate pomalo rezignirano Garveyevo pjevanje, nakon čega stiže veličanstveno finale u tradiciji “Dark Side of the Moon” Floyda s iznimnim gostujućim vokalom Jesce Hoop. Slijedi blago razočaranje u obliku nešto slabije meditacije “Seven Veils”, barem dok se negdje oko sredine ne priključi gitara Marka Pottera. Čak ni ona u konačnici ne uspjeva pjesmu izvući iz prosječnosti u kojoj je zaglavila i “Doldrums”.
Letvicu zato dižu jako visoko singlom “Empires”, moćnim prog-popom “White Noise White Heat” te orkestracijama prošaranim baladama “The Delayed 3:15” i “My Trouble”. “On Deronda Road” ulazi u kategoriju elektronike, istini za volju one uz čiju pomoć dolazite sebi nakon cjelonoćnog partijanja, dok s “Weightless” pop glazbu uzdižu skoro do razine duhovnog iskustva.
Tekstualno je riječ o jednom od najmračnijih izdanja Elbowa, inspiriranom smrću Garveyjevog oca i bliskih prijatelja benda Scotta Alexandera i Jana Oldenburga, ujedno i važnih aktera manchesterske scene. “Giants of All Sizes” povremeno djeluje poput dnevnika u koji Guy upisuje svoje najdublje i najiskrenije misli, strahove i razočaranja, pokušavajući u svemu tome pronaći neki smisao (“loss is a part of life this long”). Nije, dakako, ostao imun ni na sve što se događa njegovoj rodnoj grudi u iščekivanju Brexita (“empires crumble all the time/pay it no mind/you just happened to witness mine”), kao ni na život u svijetu u kojem za vjeru i nadu više gotovo da nema mjesta.
Po pitanju stihova ipak je najdalje otišao u stvarnim događajem inspiriranoj “The Delayed 3:15” u kojoj opisuje kako sjedi u vlaku zaustavljenom zbog samoubojstva nepoznatog muškarca (“I tried to find your name/you didn’t make the news/you’re just the man whose blues stopped his heart beneath our shoes”).
Ocjena: 9/10
(Polydor, 2019.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
