Elbow ‘Giants of All Sizes’ – divovi pjesme

Tekstualno je riječ o jednom od najmračnijih izdanja Elbowa, inspiriranom smrću Garveyjevog oca i bliskih prijatelja benda Scotta Alexandera i Jana Oldenburga, ujedno i važnih aktera manchesterske scene.

Elbow ‘Giants of All Sizes’

Elbow su me razmazili do te mjere da više ni ne sumnjam hoće li njihov novi album biti kvalitetan – jedino pitanje uoči preslušavanja „Giants of All Sizes“ bilo je da li su ponovno izbacili remek-djelo tipa “Seldom Seen Kid”, “Build a Rocket, Boys!” i “The Take Off and Landing of Everything” ili ‘samo’ jako dobru ploču kao što su bili rani ubodi “Asleep in the Back” i “Leaders of the Free World”. U slučaju novih devet pjesama odgovor je negdje između, pošto se ne radi o jednom od njihovih vrhunaca iako se u najboljim trenucima može mjeriti s bilo čime što su napravili.

Kao i dosad, manchesterska (odnedavno) četvorka demonstrira koliko pop glazba može biti kompleksna i podložna eksperimentiranju pa tako već otvaranje “Dexter & Sinister” u usporedbi s većinom današnje produkcije djeluje poput Beethovenove simfonije. Hip-hop ritam srednjeg tempa, prljavi funk riff i melankolično prebiranje po klaviru prate pomalo rezignirano Garveyevo pjevanje, nakon čega stiže veličanstveno finale u tradiciji “Dark Side of the Moon” Floyda s iznimnim gostujućim vokalom Jesce Hoop. Slijedi blago razočaranje u obliku nešto slabije meditacije “Seven Veils”, barem dok se negdje oko sredine ne priključi gitara Marka Pottera. Čak ni ona u konačnici ne uspjeva pjesmu izvući iz prosječnosti u kojoj je zaglavila i “Doldrums”.

Letvicu zato dižu jako visoko singlom “Empires”, moćnim prog-popom “White Noise White Heat” te orkestracijama prošaranim baladama “The Delayed 3:15” i “My Trouble”. “On Deronda Road” ulazi u kategoriju elektronike, istini za volju one uz čiju pomoć dolazite sebi nakon cjelonoćnog partijanja, dok s “Weightless” pop glazbu uzdižu skoro do razine duhovnog iskustva.

Tekstualno je riječ o jednom od najmračnijih izdanja Elbowa, inspiriranom smrću Garveyjevog oca i bliskih prijatelja benda Scotta Alexandera i Jana Oldenburga, ujedno i važnih aktera manchesterske scene. “Giants of All Sizes” povremeno djeluje poput dnevnika u koji Guy upisuje svoje najdublje i najiskrenije misli, strahove i razočaranja, pokušavajući u svemu tome pronaći neki smisao (“loss is a part of life this long”). Nije, dakako, ostao imun ni na sve što se događa njegovoj rodnoj grudi u iščekivanju Brexita (“empires crumble all the time/pay it no mind/you just happened to witness mine”), kao ni na život u svijetu u kojem za vjeru i nadu više gotovo da nema mjesta.

Po pitanju stihova ipak je najdalje otišao u stvarnim događajem inspiriranoj “The Delayed 3:15” u kojoj opisuje kako sjedi u vlaku zaustavljenom zbog samoubojstva nepoznatog muškarca (“I tried to find your name/you didn’t make the news/you’re just the man whose blues stopped his heart beneath our shoes”).

Ocjena: 9/10

(Polydor, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X