Virus koji je čitav svijet osudio na kućni pritvor ipak je donio i nešto dobro, barem za dio obožavatelja manchesterske art-pop skupine Elbow.
Naime, nakon što je postalo jasno da će morati odgoditi proljetni dio svoje turneje, Guy Garvey i ekipa odlučili su ih utješiti objavivši koncertni album „Live At The Ritz“ mjesec dana prije planiranog termina.
U pitanju je akustični nastup održan krajem prošle godine u jednom od najdugovječnijih (izgrađen 1927.) i najznačajnijih manchesterskih klubova na čijoj su pozornici stajali svi od Franka Sinatre i The Beatlesa do lokalnih veličina poput The Smiths koji su u Ritzu dobili i prvi honorar u karijeri.
Ljubav Elbowa i njihovog rodnog grada već odavno je poznata svakom tko je iole pratio njihov rad u posljednja dva desetljeća, no ovaj album tu je emociju podigao na još višu razinu pošto je čitav koncert bio bliži nekom neformalnom sessionu, tulumu za bend i njihovih najbližih tisuću i pol prijatelja. Osim same glazbe, tako imamo prilike čuti niz Garveyjevih kratkih priča o nastanku određenih pjesama, zajebantskih ‘obračuna’ s najglasnijima u publici i nekoliko posveta samom klubu u obliku uvoda „Puttin’ on the Ritz“ i prve tri strofe „Salome Maloney“, svojevrsne ode Ritzu koju je još 1978. godine napisao manchesterski punk pjesnik John Cooper Clarke.
Sama set-lista protegnula se kroz nekoliko faza grupe pa jedna uz drugu stoje „Scattered Black and Whites“ s debija „Asleep In The Back“ te aktualne „Empires“, „Seven Veils“ i „Weightless“, pri čemu je ova posljednja u svakom pogledu pomela svoju studijsku prethodnicu i kvalitetom se smjestila na sam vrh ovog izdanja. Društvo među najboljima prave joj duboko emotivna priča o neuzvraćenoj ljubavi „Magnificent (She Says)“, bluesirani i usnom harmonikom vođeni najveći hit Elbowa „Grounds For Divorce“, kao i jedan od najranijih im singlova „Newborn“. Uzmemo li u obzir da njihove skladbe gotovo nikada ne prelaze razinu srednjeg tempa, ovdje uvrštene verzije nisu doživjele pretjerani makeover, već su samo lišene elektronskih umetaka i programiranih dionica, što ih je dodatno ogolilo i učinilo još ranjivijma. Velik dio posla pritom je odradio Craig Potter serijom prekrasnih klavirskih dionica, uz efektno prigušenu i nenametljivu asistenciju ritam-sekcije.
Svemu navedenom unatoč, ipak se radi o materijalu namijenjenom prvenstveno fanovima jer se uz sve introe i obraćanja publici našlo vremena i prostora za samo osam pravih pjesama, pri čemu nema niti jedne s njihove najbolje ploče „Build a Rocket Boys!“ i tek za nijansu slabije „The Take Off and Landing of Everything“. Što se tiče nas koji smo već odavno regrutirani među sljedbenike Elbowa, ovaj live donosi i više nego dovoljno razloga za žaljenje što te večeri nismo mogli biti u Ritzu.
Ocjena: 8/10
(Polydor, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
