Elbow ‘Live At The Ritz – An Acoustic Performance’ – čista emocija

Virus koji je čitav svijet osudio na kućni pritvor ipak je donio i nešto dobro, barem za dio obožavatelja manchesterske art-pop skupine Elbow.

Elbow ‘Live At The Ritz – An Acoustic Performance’

Naime, nakon što je postalo jasno da će morati odgoditi proljetni dio svoje turneje, Guy Garvey i ekipa odlučili su ih utješiti objavivši koncertni album „Live At The Ritz“ mjesec dana prije planiranog termina.

U pitanju je akustični nastup održan krajem prošle godine u jednom od najdugovječnijih (izgrađen 1927.) i najznačajnijih manchesterskih klubova na čijoj su pozornici stajali svi od Franka Sinatre i The Beatlesa do lokalnih veličina poput The Smiths koji su u Ritzu dobili i prvi honorar u karijeri.

Ljubav Elbowa i njihovog rodnog grada već odavno je poznata svakom tko je iole pratio njihov rad u posljednja dva desetljeća, no ovaj album tu je emociju podigao na još višu razinu pošto je čitav koncert bio bliži nekom neformalnom sessionu, tulumu za bend i njihovih najbližih tisuću i pol prijatelja. Osim same glazbe, tako imamo prilike čuti niz Garveyjevih kratkih priča o nastanku određenih pjesama, zajebantskih ‘obračuna’ s najglasnijima u publici i nekoliko posveta samom klubu u obliku uvoda „Puttin’ on the Ritz“ i prve tri strofe „Salome Maloney“, svojevrsne ode Ritzu koju je još 1978. godine napisao manchesterski punk pjesnik John Cooper Clarke.

Sama set-lista protegnula se kroz nekoliko faza grupe pa jedna uz drugu stoje „Scattered Black and Whites“ s debija „Asleep In The Back“ te aktualne „Empires“, „Seven Veils“ i „Weightless“, pri čemu je ova posljednja u svakom pogledu pomela svoju studijsku prethodnicu i kvalitetom se smjestila na sam vrh ovog izdanja. Društvo među najboljima prave joj duboko emotivna priča o neuzvraćenoj ljubavi „Magnificent (She Says)“, bluesirani i usnom harmonikom vođeni najveći hit Elbowa „Grounds For Divorce“, kao i jedan od najranijih im singlova „Newborn“. Uzmemo li u obzir da njihove skladbe gotovo nikada ne prelaze razinu srednjeg tempa, ovdje uvrštene verzije nisu doživjele pretjerani makeover, već su samo lišene elektronskih umetaka i programiranih dionica, što ih je dodatno ogolilo i učinilo još ranjivijma. Velik dio posla pritom je odradio Craig Potter serijom prekrasnih klavirskih dionica, uz efektno prigušenu i nenametljivu asistenciju ritam-sekcije.

Svemu navedenom unatoč, ipak se radi o materijalu namijenjenom prvenstveno fanovima jer se uz sve introe i obraćanja publici našlo vremena i prostora za samo osam pravih pjesama, pri čemu nema niti jedne s njihove najbolje ploče „Build a Rocket Boys!“ i tek za nijansu slabije „The Take Off and Landing of Everything“. Što se tiče nas koji smo već odavno regrutirani među sljedbenike Elbowa, ovaj live donosi i više nego dovoljno razloga za žaljenje što te večeri nismo mogli biti u Ritzu.

Ocjena: 8/10

(Polydor, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X