Pjesme Električnog orgazma nadilaze vrijeme nastajanja i u novom normalnom dobivaju drugačije, ali opet interesantne konotacije.
U nekim svojim dnevnim magnovenjima od previše mineralne i soka na razrjeđivanje pojavila mi se jasna linija koja rock muziku dijeli na subotu navečer i nedjelju ujutro. Vjerojatno postoje i bolje podjele kompletnog rock stvaralaštva, a postoje i bolji rock bendovi za subotu navečer od Električnog orgazma, no nema ih puno. Dvosatni koncert Električnog orgazma u Tvornici u subotu navečer je vrlo prirodna simbioza. Bunt, senzualnost, slavljenje slobode, humor, spremnost na prihvaćanje svega što život nosi su temeljni sentimenti koje Srđan Gojković Gile, Ljuba Đukić, Branislav Petrović, Zoran Radomirović i Blagoje Nedeljković uporno dočaravaju na sceni, već 40 godina (s manjim pauzama i izmjenama članova) i ne ide im loše. Naprotiv, Orgazam se ukazao u Tvornici kulture u dobroj izvođačkoj formi i spreman na zabavu.
Ostao je dojam da je publika bila pomalo nepripremljena za stilski raznoliku set-listu (kao što se zna da kiša pada i trava raste, tako se zna da Gojković uspješne formule ne ponavlja i da sluša različitu muziku), koja je krenula s dobro poznatim prijemčivim pop-rockom (uvodan trojac „Bejbe ti nisi tu“, „Hajde bejbe (daj da vidim sad)“ i „Svaka nova noć“ je pošteno zagrijao atmosferu), u sredini prešla na „tamnu stranu“, odnosno mračnije pjesme i klaustrofobični funk, te preko prinosa s „Distorzije“ završila s pjesmama s kompilacije „Paket aranžman“ i s prvog albuma. Bis je pak donio „Igra rokenrol cela Jugoslavija“, „Kako bubanj kaže“ i „Svečane bele košulje“. Publici su najbolje „legle“ pjesme s „Distorzije“, iako je bilo pogodaka i na stilski suprotnim dijelovima umjetničkog spektra Orgazma.
Kao što je to već dulje zadnje vrijeme, kao vokalisti su se izmjenjivali Gile i Ljuba i obojica su uživala u tim naizmjeničnim ulogama frontmena. Ljuba je svojim orguljicama dao oštricu pjesmi „Seks, droga, nasilje i strah“ s albuma „Seks, droga, nasilje i strah/Balkan Horror Rock“, a briljirao je u turobnoj „Skamenjen“. Srđan Gojković Gile je svojim primjerom pokazivao kako uživati na sceni i na koncertu, a preostali trio Branislav Petrović – Zoran Radomirović – Blagoje Nedeljković je držao dobro prolazno vrijeme grupe. Skandiralo se i pokojnom članu grupe, Goranu Čavajdi Čavketu, a izvedene su pjesme Šarla Akrobate („Mali čovek“) te Idola („Plastika“).
Pjesme Električnog orgazma nadilaze vrijeme nastajanja i u novom normalnom dobivaju drugačije, ali opet interesantne konotacije, prvi primjer je „Seks, droga, nasilje i strah“ koja je komponirana za film „Crni bombarder“, ali je svojom turobnom atmosferom opisala duh vremena iz devedesetih, i na malo drugačiji način opisuje ovo vrijeme korone kodnog imena „Normalno je da nije normalno“. Na kraju bisa Gile je pozdravio publiku navijestivši ponovni susret. A koncert je pokazao da i dalje muzika privlači Gojkovića i Orgazam na pravi način, te da su gospoda i dalje gladni nove muzike i nekih novih glazbenih putovanja.