Novi album ‘Ilica’ dostupan ekskluzivno na Bandcampu.
“S obzirom na neizvjesnost situacije u kojoj smo se kao glazbenici našli, te na nemogućnost održavanja koncerata koji su naš osnovni izvor prihoda, pozivamo sve naše fanove, prijatelje i simpatizere da kupe naš album na Bandcampu i podrže naš rad. Podržite i druge glazbenike i umjetnike izvođačke djelatnosti čija je egzistencija ugrožena novim normalnim”, poručuje Elemental povodom objave novog albuma “Ilica”.
Uz objavu albuma na Bandcampu je prigodno objavljen i tekst službenog biografa grupe i jednog od pokretača ovog portala, Marka Podruga naslovljen “Netko mora biti manjina”:
Netko iz mase: “Kakav je album?”
Random kritičar: “Pa onak… najzreliji dosad.”
E, da. Ta prokleta zrelost u muzici. Ne dosadno ili neinspirativno, već – domislili su se stručnjaci – zrelo. Dobar izgovor zlata vrijedi, a sa zrelošću ne možeš omanuti. Snimili najzreliji album, ušli u zrelu fazu, mudro promišljaju svaki stih i ton, s malo odsviranog puno kažu, ne skrivaju više distorzijom vlastite mane i takve stvari. Nema efektnijeg načina za eliminiranje trnaca koje bi muzika trebala stvarati od “kreativne zrelosti”. Muzičari uglavnom prijeđu tridesetu ili četrdesetu, i sad, ako im novi album nije revolucionaran i hitoidan, a pritom nije baš ni toliko loš, onda je definitivno zreo. Nema druge.
Nije baš utvrđeno koliko bend treba provesti na sceni da bi prekoračio granicu blesavosti i zakoračio u zrelost, no kad netko ima 22 godine trajanja iza sebe, onda je to valjda i više nego dovoljno.
Ali, ne. Ovi iz Elementala nikako da sazre. Dvadeset i dvije godine te osam studijskih albuma, i nikako. Dobro, da, s godinama su postali pametniji, uigraniji, naslušaniji, odvažniji, drčniji, bolji, ali zreliji nipošto. Zapravo su od prvog dana djetinje dosljedni ideji da će im albumi zvučati onako kako se osjećaju i nikako drugačije.
A osjećaju se – svi koji ste upijali sve te albume, znate – svakako i nekontrolirano. Prepuštaju se svim tim emotivnim stanjima poput adolescenata. Jurišaju pa što bude. Glavom kroz zid, grlom u jagode i sve te slične fraze. Tvrdo, mekano, brzo, melankolično, nabrijano, angažirano, plesno, konceptualno. Reže i umiljavaju se. Svi ti valunzi emocija, misli i izvedbi zasad su ih sasvim uspješno držali na pristojnoj distanci od “zrele faze”. Nasreću.
I evo njih opet, s osam novih pjesama o njihovim velegradskim usponima i padovima. Ili su pijani maratonci koji dijele poljupce od hašiša ili troše pare koje nemaju i misle da im je istina jedini grijeh. I tako dalje. Sasvim nezrelo. I baš zato, iz pjesme u pjesmu, zaljubljeno, zaigrano, neproračunato i dirljivo.
Netko iz mase: “Kakav im je album?”
Random kužer: “Savršeno nezreo. Rijetki su danas takvi.”
Baš tako… Netko mora bit manjina, zaključit će Elemental u pjesmi broj 4.
Marko Podrug