Remi, Shot, Erol, John, Vida, Davor i Koni sinoć su definitivno rasturili krcat Vintage Industrial Bar.
Kad izvrtim film unatrag, Elemental u Zagrebu sam najviše puta gledao u sklopu nekih proslava i velikih, što grupnih, što solo koncerata, dvoranski ili open airova. Možda je zadnji klupski nastup na kojem sam ih gledao bio u vrijeme objave albuma „Pod pritiskom“, a i od tada je prošlo više od deset godina. Jest da stalno nastupaju u klubovima diljem naše regije, no Zagreb kao njihov matični grad uvijek nosi taj neki specifikum da treba svirati velike prostore.
Sinoć je stoga bila dobra prilika vidjeti kako funkcioniraju u klupskim uvjetima u zagrebačkom Vintage Industrialu. Dakako, rasprodali su koncert unaprijed. Bez obzira na taj podatak bilo je itekako osjetno da su odlučili malo skinuti to breme slave u domaćem dvorištu i zakuhati klupsku atmosferu po svom guštu. I bome ne da su zakuhali, nego su raznijeli sve pred sobom.
Sve je još od uvodne „Romantike“ išlo u tom smjeru, dapače i prije nje, od Shotovog: „Jebote, koliko vas ima!“ i ushićenja publike po izlasku benda na pozornicu. Zaželjeli su se svirke u Zagrebu i Elemental i publika, jer je hiatus trajao od prošlogodišnjih dvodnevnih slavljeničkih XOXO nastupa u Tvornici kulture negdje u ovo vrijeme. Osjećalo se to tijekom cijelog koncerta, ta poletnost i fokus, ne sam Remi i Shota koji su bili besprijekorni naelektrizirani tandem u isporučivanju dobrih vibracija. John za bubnjevima je bio poput Zvjerka iz Muppeta, kao da se još nije ‘skinuo’ s ubitačnih paterna iz paralelnog projekta ABOP. S Konijem na basu bio je prst i nokat, a naravno uz raspoloženog Erola na gitari, bili su moćna ruka koja je kosila sve pred sobom. Imali su trenutaka kad su bili najopakiji rock trio koji je isporučivao stadionski naboj, primjerice u završnici pjesme „Nema ga“, no Elemental je ona vrsta ‘jedan od milijun’ bendova kojem svaki stil dobro stoji, a uz to nema čega se nisu u dosadašnjoj karijeri dotaknuli. Dakle, otpuhat će vas rock energijom u jednom trenutku, ali će vam nakon toga pod noge podložiti dub reggae groove, taman da tijelo predahne, a mozak se zaposli primanjem britkih poruka tekstova.
Jest da je iza njih dvadeset godina iskustva, ali mora se i htjeti složiti takva pulsirajuća set lista da bi se dobio osjećaj dvosatne vožnje na roller coasteru. A opet s Elementalom u paketu s glazbom i famoznim performansom, kakav je bio sinoć, ide i druga vrsta angažiranosti. Prvo je na redu bio Shotov poziv da se u nedjelju ne kunja, već da se ode na „jebene“ izbore, a posebno je emotivno jako bilo u završnici kad je po prvi put uživo izvedena nova pjesma „Solidarnost“ koju je prije mjesec dana grupa objavila na YouTubeu u znak podrške štrajku profesora. Čak je možda bilo i nepotrebno Shotovo objašnjavanje da bend nije htio u tom trenutku iskoristii situaciju i skrenuti pozornost na sebe, jer je to bilo očito i tada. Humana i pravedna gesta jednostavno u većini slučajeva i ne traži objašnjenje. To je poruka koja se razumije.
No tu nije bio kraj iznenađenjima, naime nakon što je atmosfera još jednom na kraju bisa otišla do usijanja s „Goli i bosi“ (koja se prometnula u apsolutnu himnu finala svakog koncerta Elementala), došao je trenutak za predstavljanje nove pjesme koja kao da je svojevrsno drugo poglavlje onog što je na albumu „Tijelo“ započeto s „Goli i bosi“. Nova pjesma (kojoj ne uhvatih ime), nosi određeni jazzy kabaretski prizvuk, ali harmonijski diše kako diše slavenska duša. I opet je ta pjesma potpuno iznenađenje (jer Elemental očigledno voli iznenađenja), ali nosi potpis jednog novog možebitnog mainstream hita u godini pred nama.
Koncert u Vintage Industrialu donio je potvrdu kako je Elemental definitivno napunio svoje energetske i kreativne baterije. Nakon što sam odvagnuo sve viđeno i poslušano, rekao bih da je prošlogodišnje slavlje jedne velike obljetnice, što je okrunjeno i ukoričenom biografijom, u ovom trenutku tek odskočna daska za puno značajniji i veći prodor ovog ionako već popularnog benda. Iako, s druge strane, mijenjao bih pet dvoranskih iskustava za ovo sinoćnje klupsko. Elemental u klubu je u najmanju ruku, narodski rečeno, nenadjebiv.
Saznajte više: Remi (Elemental): Rutina i očekivanja okoline najgora su prokletstva