Remi (Elemental): Rutina i očekivanja okoline najgora su prokletstva

Elemental nastupa sutra u Vintage Industrialu, ujedno i odlična prilika za proći post festum proslave dvadesetogodišnjice rada i za saznati što se novog kuha u našem najdogovječnije hip-hop bendu, posebno kad je Mirela Priselac Remi raspoložena za odgovore.

Elemental (Foto: Kristijan Smok)

Shot je skoro potpuno u produkciji, Erol i John su angažirani oko ABOP-a, Konrad s Chuijem i Mixed Up Mary, Vida je sve angažiranija oko svog solo projekta Ma Vida, a što li svo to vrijeme radiš ti?

Remi: Radim u tišini. Pisala sam i skladala dosta toga za Elemental, jer smo 2019. proveli u prostoriji za probe radeći na novom materijalu. A pripremam i neke druge stvari – dva solo muzička projekta i zbirku poezije. Jedan solo projekt već je u stadiju pred snimanje; riječ je o projektu Jato koji radim sa Zvonimirom Stamaćem, Davorom Zanoškim i Ivanom Žabkar. Izmislili smo svoj žanr „future šansona“, eksperimentalan je zvuk, istražujemo. Tekstovi su intimni, a muzička pozadina suvremena. Drugi muzički projekt snimam u Beogradu, bit će to kratki album u singer/songwriter maniri s pjesmama koje sam skladala za gitaru. Prvi put javno sviram instrument i trebalo mi je vremena da se ohrabrim za takvo što. Zbirku pjesama već dugo kuham – dajem si prostora da akumuliram kvalitetne pjesme, poezija mi je nova biljka koju njegujem, pa ne srljam s time. Zapravo, izlazim iz sigurnih zona. I sretna sam zbog toga.

Ja ne želim živjeti u klimi u kojoj me strah reći svoje mišljenje. Ne želim strahovati za svoje prijatelje koji dolaze u Zagreb, s bosanskim i srpskim tablicama, ne želim da me netko hvata „na nož“ ako kažem decembar, a ne prosinac. Ne želim da me netko pljune na ulici ako kažem da nisam vjernica i da ne želim raditi do 67. godine. Želim normalno živjeti i poštovati tuđi i svoj život. To ne bi trebalo biti preteško, zar ne? A čini mi se da je to postao najveći izazov.

Mislim, prvo pitanje mi je palo na pamet kad sam vidio najavu da Elemental svira u petak u Vintage Industrialu pa sam uhvatio sebe da me je to malo iznenadilo, pa počeo vrtjeti film unatrag da pohvatam konce što se događalo otkad sam vas posljednji put gledao na rođendanskom gigu u Tvornici. Ustvari je jako pohvalno da su svi otvorili svoje kreativnosti u drugom smjeru i da im i tu ide. Nije da ulazim u psihologiju benda, ali ipak bih ušao, u smislu: Koliko zna za kreativnost biti pogubna rutina? Evo u svom primjeru, ako ga imaš?

Remi: Rutina i očekivanja okoline najgora su prokletstva. Umjetnik vrlo lako može ući u modus razmišljanja „ne mijenjaj pobjedničkog konja“ i tu onda nastaju problemi. Imaš dobar bend, uspješan si, publika te voli… Zašto bi tu intervenirao? No za mene je poanta stvaranja stalno okretanje paradigme. Konstantno redefiniranje svog identiteta, istraživanje novog teritorija, ulaženje u projekte kojih te strah, jer „što će ljudi reći“? Moji ljudi iz benda rade na mnogim projektima, ali mislim da nam je Elemental svima luka kojoj se vraćamo. I nakon što se oplemenimo radom na drugim stvarima, u Elemental se vraćamo još nadahnutiji jer smo osvježeni. Kao da nam je, na neki način, korak sigurniji jer smo ishodali po nekim drugim putevima. Pa onda muzički, konceptualno i tekstualno možemo jedni drugima ponuditi neko novo „ja“, iskusnije i hrabrije, koje smo nadogradili samostalnim radom.

Elemental – XOXO u Tvornici (Foto: Boris Podobnik)

Nadalje hoću reći koliko je pohvalna vaša pojedinačna kreativnost jer svaki član ima taj kreativni poriv u sebi. Zasigurno si se bar jednom u životu upitala hoćeš li na koncu izgledati kao gažer ili će ta vatra kreativnosti i dalje gorjeti, ona koja dolazi kao poriv još od prvih trenutaka želje za komuniciranje kroz glazbu?

Remi: Ja tu svoju vatru stalno raspirujem čitajući, slušajući, svirajući, a ponekad i šuteći. Ne bojim se sjesti i smisliti akorde na gitari i ponuditi to dečkima iz benda kao nacrt pjesme. Ali se ni ne bojim biti tiho i slušati što mi drugi imaju za ponuditi. Usuđujem se. Želim stalno gurati granice – provocirati i sebe i ljude s kojima radim, da vidimo kamo će nas to odvesti. Znatiželjna sam, sve ću probati – od spoken worda do punka, od intimnih pjesama do političkih. Kad mi nešto dosadi, jednostavno okrenem ploču. Volim graditi iz početka. Imuna sam na dosadu, štoviše, ne poznajem je. Ne znam kad sam zadnji put provela dan buljeći u zid.

U nekom smislu vjerujem da je to jako dobro za Elemental kad se svi vrate, hajmo reći, opušteniji i još više samopouzadniji, pa me utoliko i više zanima otići na koncert. Imam osjećaj da ste nakon biografije našeg druga Podruga osjetili neki pozitivan predah. Je li tako ili mi se čini?

Remi: Lani smo u prosincu imali svojevrsnu katarzu. Sjećam se, odsvirali smo ta dva rođendanska koncerta u Zagrebu i Beogradu, izašla je knjiga, sve je brujalo i vibriralo oko nas. A onda smo se našli na prvoj probi „post festum“ svega. I iz nas je izašao jedan od najljepših instrumentala koji smo ikada napravili. Kliknuli smo, opet. Bojala sam se hoćemo li moći kliknuti nakon što smo toliko toga dali i sagradili. Ali jesmo. Sjedila sam u prostoriji za probe, slušala što sviraju – moji prijatelji koje volim i poštujem, s kojima dijelim svakodnevicu – i plakala. Katarza. Svi smo lebdjeli pola metra iznad zemlje.

Drugi dio zasluge pripada Marku Podrugu. On bi od računa za struju mogao napisati vrhunsko djelo, toliko je talentiran.

Je li vas iznenadio interes za biografijom? Sjećam se prošlogodišnje promocije, to se nije moglo stati na neko dobro mjesto od gužve u publici. Ove godine sam pak išao na predstavljanje par velikih biografija i monografija, pa i nije bila baš neka navala, kao što je bio slučaj s vašom promocijom.

Remi: Mislim da je tu stvar u našoj publici. To su ljudi koji čitaju, tako da ih je naša biografija iskreno zanimala. Drugi dio zasluge pripada Marku Podrugu. On bi od računa za struju mogao napisati vrhunsko djelo, toliko je talentiran. Treći dio zasluge pripada našem kreativnom timu koji menadžerira Elemental. Tamara Terzija i Zvonimir Stamać srcem rade za „našu stvar“. I to se osjeti, ne samo među nama kao bendom nego i među publikom.

Jeste li od početka te biografije znali da je to još jedna vrsta puno intimnijeg predstavljanja, u smislu da nekad zbog puke faktografije mora biti ispričana istina?

Remi: Podrugu sam odmah rekla da nipošto ne „romantizira“ priču o Elementalu. Zbilja nas okolnosti nisu mazile i bilo je teških perioda tijekom ovih 20 godina. I htjela sam da se to prikaže točno tako kako je bilo. A što se tiče intimnog predstavljanja i raskrinkavanja – to nije ništa drukčije od raskrinkavanja u pjesmi. Ono što pjevamo i repamo – to smo mi. Zato slušatelji imaju dojam kao da nas „poznaju“, jer nas zaista i poznaju. Sve ovo što smo opjevali, to smo mi. Nema tu neke razlike između nas u biografiji, nas u pjesmama ili nas u večernjem izlasku.

Elemental na 4. AntiValentinovu u Boćarskom domu (Foto: Vedran Metelko)

Jel’ vas u jednom trenutku možda bilo strah od toga?

Remi: Nije, jer nemamo što kriti. Bilo je kako je bilo. Zašto bismo prikazivali svoje živote u ružičastom svjetlu kada smo prošli kroz cijeli spektar? Štoviše, mislim da je bitno da biografije budu vjerni prikazi, jer na taj način mlađim izvođačima daješ do znanja da neće uvijek biti „med i mlijeko“. Ali im i govoriš, da unatoč svemu (ako ostaješ vjeran sebi i svojoj viziji) bude i puno prekrasnih trenutaka koji te napune snagom za dalje.

I nekako mi sad prirodno dođe ono najkretenskije pitanje: „kakvi su vam planovi?“ Ali baš sam znatiželjan.

Remi: Snimili smo spot za novi singl „Hej sanjalice“ koji ide van početkom 2020. Nakon toga idemo van i s novim materijalom – koncept se vrti oko tri ciklusa, tri seta novih pjesama koje ćemo predstavljati u periodu od godine i pol. Sve će to biti prešarano sa svirkama, raznim aktivnostima i novim zvukom. A tu su i solo projekti. Potiho smo šivali neke nove halje koje ćemo sada planski predstaviti, nositi i kočeperiti se u njima. Imamo viziju, to je najbitnije.

Eh da, finalno poglavlje. Treba mi i “Remi stav” o ovom sranjcu koje nas okružuje. Evo recimo, predsjednički izbori?

Remi: Predsjednički izbori lijepo ocrtavaju aktualnu političku klimu. Desnica ima nekoliko kanditata, jedan jeziviji od drugog, ljevica je dekapitirana ili svedena na marginu. Najviše od svega se bojim mržnje koju osjećam kako se kapilarno širi društvom. Niti jedan od kandidata nije afirmativan niti gleda u budućnost. Slično će biti i na parlamentarnim izborima, sigurna sam. Rasprave se vode o pitanjima iz prošlosti, a vrijeme nas gazi. Ja ne želim živjeti u klimi u kojoj me strah reći svoje mišljenje. Ne želim strahovati za svoje prijatelje koji dolaze u Zagreb, s bosanskim i srpskim tablicama, ne želim da me netko hvata „na nož“ ako kažem decembar, a ne prosinac. Ne želim da me netko pljune na ulici ako kažem da nisam vjernica i da ne želim raditi do 67. godine. Želim normalno živjeti i poštovati tuđi i svoj život. To ne bi trebalo biti preteško, zar ne? A čini mi se da je to postao najveći izazov.

Elemental – XOXO u Tvornici (Foto: Boris Podobnik)

Jel’ se i tebi čini da je to postalo nešto k’o reality show? Ono, ekipica koja se natječe za mjesto miss ili mister Hrvatska, jer i nemaju neke ovlasti u mirnodopskim uvjetima?

Remi: Ne bih rekla da je predsjednička uloga tako zanemariva. Ona, prije svega, definira političku klimu – ako je novi predsjednik desničar, to znači legitimaciju fašistoidnog desnog stava. I svi fašistički demoni izlaze na površinu, osnaženi pobjedom. U tradicionalnoj klimi u kakvoj živimo već predugo, to je zadnje što nam treba. Predsjednički izbori i pobjednik ili predsjednicaica zadat će „tonalitet“ parlamentarnih izbora, koji su, naravno, mnogo bitniji. Nipošto nam na predsjedničkom mjestu ne treba netko tko širi i propagira mržnju, fašizam i nemar prema sunarodnjacima i susjedima.

A s druge strane ovlasti su potpuno drukčije u slučaju rata, pa ono, neki autoritarni lik ili psihopat koji se provuče na tu poziciju baš zato jer je autoritarni lik ili psihopat iskoristi taj ‘bonus’ u svoju korist, pa se odjednom svi nađemo u neviđenom hororu. Uf teške teme. Bolje da te ne gnjavim dalje. Uskoro vam je svirka, to je pozitivno. Vidimo se!

Remi: Hvala ti i vidimo se!

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X