Nova kolekcija od 111 snimaka na pet diskova, s više od pet i pol sati glazbe, odnosno taman po mjeri vraćanja s obale za vrijeme najvećih prometnih gužvi.
Nezgodno je to kad umre velika glazbena zvijezda. U prvim godinama nakon smrti još postoji dovoljno neobjavljenog materijala koji se može prodavati kao njihova “nova glazba” i njime se mogu puniti brojne kompilacije povodom raznih obljetnica, ali sve to može trajati tek neko vrijeme. Kad se sve što je objavljivo od neobjavljivoga objavi, onda treba postati kreativan.
U slučaju Elvisa Presleyja, a zatim i Johnnyja Casha, kao i nekih drugih izvođača, nekome je palo na pamet “oplemeniti” njihove snimke glazbom simfonijskog orkestra. To se ubrzo pretvorilo u fenomen koji su slušatelji vjerojatno popratili muzičkom varijantom povraćanja na prikazivanjima “Egzorcista”, pa se trebalo domisliti nekim drugim zahvatima. Što kažete na UKLANJANJE dosnimljenih elemenata sa snimki? Sjajna ideja.
Barem je bila na recentnim izdanjima Presleyjevih sessiona snimljenih u Nashvilleu s tamošnjim okorjelim studijskim glazbenicima poznatim pod imenom The Nashville Cats, “From Elvis In Nashville” iz 2020. i zatim “Elvis Back in Nashville” iz naredne godine. Naime, tim snimkama nikakvi overdubovi nisu ni bili potrebni, pogotovo kad je u pitanju prvo od navedenih izdanja, te je njihovo micanje samo dodatno naglasilo sjajnu glazbu u obliku u kojem je i nastala u tom trenutku.
Nešto manje smisla takav potez ima na novom izdanju naslovljenom jednostavno “Memphis”, a koje donosi glazbu s četiri studijska sessiona te jednog objavljenog koncerta koje je Kralj “odgulio” u gradu iz naslova u kojemu je i odrastao. Ali eto, tehničar Matt Ross-Spang i producent i arhivist Ernst Jørgensen moraju nešto raditi kako bi slušateljima ponudili nešto dovoljno drukčije na što bi se ovima isplatilo potrošiti novac, pa nam tako stiže nova kolekcija od 111 snimaka na pet diskova, s više od pet i pol sati glazbe, odnosno taman po mjeri vraćanja s obale za vrijeme najvećih prometnih gužvi.
Prvi od pet diskova vraća nas na sam početak Elvisove karijere i legendarne sessione u studiju Sun gdje je kod Sama Phillipsa snimio prvu glazbu prije nego ga preuzme RCA Victor za koji će objaviti svoj album prvijenac. Takozvani The Sun Sessions objavljivani su u više oblika tijekom godina, a unazad desetljeća izašla je i sveobuhvatna i vjerojatno ultimativna kompilacija “The Boy From Tupelo” koja donosi doslovno svu glazbu koju je Presley u tom razdoblju snimio, no budući da je koncept ove nove kolekcije takav kakav jest, bilo je nemoguće ne uvrstiti ove snimke iz 1954. i 1955. i pjesme kao što su “That’s All Right (Mama)”, “Blue Moon of Kentucky” i ostale. Uzgred navedimo da su ove snimke ostale netaknute, odnosno ništa im nije dodavano ni oduzimano, što dodatno produbljuje osjećaj da su ovdje tek pro forma, odnosno dosljednosti radi.
Čak i oni koji tek ovlaš pamte trasu Kraljeve karijere znaju da će Elvisa put iz Memphisa odvesti u Hollywood, a zatim i u vojsku, a kad nagla propast kvalitete njegove glazbe snimane za filmove dovede njegov opstanak na sceni u pitanje, Presley će snimiti televizijski nastup poznat kao The 1968 Comeback Special koji će široku javnost ponovno zagrijati za njegov stil, personu i energiju. Nakon tog instantnog uspjeha valjalo je snimiti i novi album, pa se naš junak ponovno vraća u Memphis i snima session iz kojega će nastati njegov posljednji hit broj 1 u karijeri “Suspicious Minds”, kao i album nazvan “From Elvis in Memphis” nošen poznatim singlom “In the Ghetto”.
Cijeli taj session s početka 1969. čini drugi disk kolekcije “Memphis” i ovdje dolazimo do pitanja uspješnosti poteza uklanjanja dodatne orkestracije i pratećih vokala sa snimki, jer unatoč činjenici da Elvis ima gotovo jednako dobru kemiju s pratećim sastavom The Memphis Boys kakvu će imati i sa spomenutim The Nashville Cats, glazba na ovom sessionu je drukčija. Najbolji primjer za to je navedena “Suspicious Minds” kojoj su ti dodatni elementi jednako presudni kao i Elvisov glas i glazba beda, ona je sjajna zato što je tako bombastična i velebna. Dostatno je reći da su dio sessiona i pjesme poput, primjerice, “Hey Jude”, još jednog izričitog primjera takvog soničnog maksimalizma.
Čak i oni koji tek ovlaš pamte trasu Kraljeve karijere znaju da će Elvisa val nove popularnosti dovesti do Vegasa gdje će nastaviti sužnjevati neizmjernoj pohlepi pukovnika Toma Parkera (koja ga je dovela i do prethodne holivudske eksploatacije) i raditi kao konj, ali Presley će se još vratiti u Memphis 1973. kad će snimiti session za svoj studijski album “Promised Land” koji čini materijal trećega diska ove kompilacije. Ponovno treba naglasiti da je sav taj materijal otprije već poznat s izdanja poput onih iz serije naslovljene “Follow That Dream”, a bez izravne usporedbe čini mi se da je ovdje zadržano više pratećih vokala i nasnimljenih dionica negoli na drugom disku.
Četvrti disk donosi kompletnu snimku koncerta iz 1974. objavljenog kao “From Elvis Presley Boulevard, Memphis, Tennessee”, zabilježenu kad je doveo svoj show iz Sin Cityja nazad kući s odredom od čak dvadeset glazbenika uključujući bend, muški i ženski pjevački sastav te orkestar, a za kraj kompilacije sačuvan je i posljednji session iz Gracelanda s kojeg je nešto materijala skinuto za posljednji album “Moody Blue”, a od kojih su ostale snimke poznate s prethodnih kompilacija poput “Way Down in the Jungle Room” iz 2016. godine. Ovo su posljednje snimke koje će Elvis snimiti, i tu je već jasno da je u pitanju izvđač koji još uvijek ima glas, ali više nema izdržljivost, a kamoli viziju potrebnu da nastavi. Čak i oni koji tek ovlaš pamte trasu Kraljeve karijere znaju da će Elvis neslavno umrijeti 16. kolovoza 1977. godine na podu kupaonice u svojoj vili – u Memphisu.
“Memphis” kao kompilacija ima manje smisla negoli one iz Nashvillea koje su joj prethodile, ali svakome tko želi pratiti vijugave glazbene pute kojima je kročila vjerojatno najveća zvijezda rock and rolla može si može jedno prijepodne ili poslijepodne provesti i mnogo gore nego da posluša što je sve Kralj snimio u gradu koji mu je obilježio život. Za napredne obožavatelje tu nema mnogo posla, dok onima najzagriženijima prepuštamo da uspoređuju verzije sa i bez nasnimljenih dionica, pa neka nam jave koje su im bolje.
(RCA Records / Sony Music Entertainment, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
