Mračna i hladna noć u Vintage nam je donijela mračan i hladni black i death metal sa sjevera zemlje.
Siječanjska depresija, poput hladnog vjetra koji je ovih dana zapuhao s prvim zimskim minusima, otpuhala je događaje s kalendara koncertnih zbivanja, pa se ovisnici o živoj glazbi muku muče da noći ispune svojom omiljenom aktivnošću. Ipak, sinoć su priliku dobili oni među njima koji su skloniji žestokome zvuku kad su se na pozornici Vintage Industrial Bara zaredali prvaci varaždinskog black metala Corpse Grinder i Bednja te njihovi mlađahni zagrebački kolege Emberam.
Upravo su potonji otvorili ovaj trostruki bill prilično ranim izlaskom pred publiku još prije 21 sat. Golobradi Emberam sasvim su novo ime na metal sceni, okupljeni 2022. generacijski pripadaju generaciji Supervalovaca, a iza sebe diskografski imaju upisan samo jedan demo uradak s tri pjesme obavljen krajem prošle godine. No, ako su na sinoćnji koncert došli kao svojevrsna nepoznanica, svojom konkretnom svirkom i energijom pokazali su pozamašan potencijal i ostavili dojam da su prilično zaintrigirali okupljene.
“Sad je trebao biti jedan cover ali sam zaboravio riječi, pa nastavljamo s autorskim,” obratio se publici simpatično čupavi frontmen benda Nikola Bijuk, a zlobnici bi mu uzvratili da ionako rijetko tko uopće razumije tekstove u death metalu. U svoj izričaj Emberam uklapa i elemente tehničkog i groove metala, a njihov nastup posebno je dobio snage pred kraj kad su neke u poblici podsjetili i na pionire žanra još tamo iz osamdesetih, kultni Death. Dodajmo i to da svi koji su ih propustili sinoć, ili pak nisu, a imaju želju za novim susretom, ovaj bend mogu vidjeti već sutra (!) u Attacku na Festivalu buke.
Nakon lokalnih mladića pozornicu je preuzeo Varaždin. Briljantni trio Bednja ranije mi je privukao pozornost svojim prvim studijskim uratkom “Doline su ostale iza nas” prvenstveno zbog toponima u nazivu i činjenice da pjevaju, ako se tako može nazvati kombinacija growla gitarista Nikole Šarkanjija i screama basista Ivana Milkovića, na hrvatskom (bednjanskom?) jeziku. “Mračno, hladno i brzo” tri su riječi kojima sasvim točno opisuju svoj stil, a prate ga i buntovničkim stavom otpora prema socijalnim nepravdama koje ih optužuju.
Cijeli sinoćnji nastup bio im je brutalan i impozantan, a kao jedan od neupitnih vrhunaca svakako bi valjalo izdvojiti njihovu posvetu pokojnom Kečeru II., Ivici Čuljku poznatijem kao Satanu Panonskom. Pjesma “Ti ćeš doći u svojoj moći (Vratit ćeš se, Satane)” bila je uvrštena na kompilaciju “Oči u magli: Tribute to Satan Panonski Vol. 2” No Profit Recordingsa, a zatim su oko nje, dodajući joj još dvije skladbe i uvodnu instrumentalnu minijaturu “Pucajte u prsa” sklopili i aktualni EP “Ponosni u smrti”. U Vintageu su se potvrdili kao jedan od najzanimljivijih izdanaka domaće metal scene i s užitkom ćemo ih nastaviti pratiti i koncertno i diskografski.
Njihovi sugrađani Corpse Grinder za ime su uzeli nadimak George Fishera iz floridskih im srodnika Cannibal Corpse. Na sceni su već jako dugo i sviraju posvuda, pa ne čudi da su u Savsku povukli solidnu količinu svoje vjerne sljedbe. Ipak, kako to već često biva po pitanju osobnih preferenci, moram priznati da je u mojim očima njihov nastup i opći izričaj ostao zasjenjen sjajnom Bednjom koja je nastupila prije njih, kao vjerojatno i određenim zasićenjem tutnjavom duplih pedala i buke u kojoj uhu nenaviklom na finese ekstremnijeg metala nakon nekog vremena sve zvuči vrlo slično onome što mu je prethodilo.
Mračna i hladna noć u Vintage nam je donijela mračan i hladni metal sa sjevera zemlje koji je zbog siječanjske suše među pravovjernu publiku donio i barem jednog zalutalog izvjestitelja. A on svoju prisutnost na koncertu nije požalio.