Bend akademskog slikara Danijela Drakulića nastupio je u zagrebačkoj Booksi nakon 13 godina pauze.
‘Booksina škrabica četvrtkom’ održala se jučer po drugi puta. Do kraja ‘sezone’ su još svega četiri četvrtka za osebujna druženja uz glazbu koje uz ekipu iz Bookse organizira Adam Semijalac, bluzer sa ‘Statusom’.
Jučer je nastupio Spleen. Akademski slikar i pjevač Spleena Danijel Drakulić početak koncerta je najavio rekavši kako se bend evo okupio, danas i ovdje nakon 13 godina od posljednje svirke. U Spleenu sviraju dvoje akademskih glazbenika, violinistica Martina Drakulić i violončelist Lovro Kovačević. Sestra i brat zajedno sviraju u nekoliko klasičnih orkestara. Obiteljske veze u bendu tu prestaju, Spleen još čine Davor Doležal koji svira klasičnu gitaru i Viško Laboš, koji je u posljednje vrijeme poznatiji kao DJ Laboš.
Da je Spleen gotovo orkestar svjedoče imena glazbenika navedenih na njihovom albumu/zborniku dvadeset pjesama “Sirova vjera” koje su životnim putem sakupili u razdoblju od osnutka 1996. do 2001. godine.
Booksa se do 21 ugodno popunila publikom i prijateljima benda, vrata su zatvorena, piće se moglo naručiti na šanku samo jako tiho i brzo u kratkotrajnim pljuskovima pljeska kojim je prijateljska, ali ipak kritički nastrojena publika ne preobilno oblijevala prostor i članove Spleena.
Koncert su otvorili pjesmom “Grave Digger” Dave Matthews Banda, a posvetili su je nedavno preminulom glazbeniku Darku Kovačeviću, koji je svirajući violončelo širio zarazu dobrog ukusa i dobre glazbe. Koncert u Booksi bio je dobro probijanje leda, ponovno osjetiti publiku i adrenalin koji iz nje proizlazi, ponovno dobiti osjećaj kako funkcionira grupa. U 45-minutnom nastupu proveli su publiku kroz desetak pjesama, većinom svog autorskog opusa.
„Is dream a lie?“ postavljeno je pitanje kroz drugu pjesmu utopljeno u estetici zvuka Pearl Jama da bi se do kraja koncerta odgovor sam nametnuo kroz pjesme “Obojeno nebo” i “Pakleni plamenac” koje najljepše opisuju što Spleen uistinu može dati; lutanje misli po prostranstvu vlastitih osjećaja u ugodi zvukova. Svježinu i dubinu postižu izborom klasičnih instrumenata i glasa, a ritam je povjeren samo bas gitari. Iako je mnogima nedostajala dionica bubnja, ritam prepušten kombinaciji bas gitare i violončela bio je emotivniji, izražajniji i samom prostoru Bookse bolje prilagođen. Spleen je svakako zanimljivo i neobično iskustvo koje bi bilo šteta ponovno na dugo vremena “sakriti” od publike. Unatoč povremenim šalama na račun svoje neuvježbanosti, izvedba jučer je dokazala kako je riječ ipak samo o šali.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
