Screamdelic garage rock’n’roll Erotic Biljana i njegovih Heretika je već godinama ‘standardno’ koncertno isporučivanje doze buke i ritma, na koje oni koji ih vole nemaju zamjerke. Tako je bilo i sinoć u četvrtak u Vintage Industrial Baru. Klub nije bio krcat, ali dobre vibre nije nedostajalo.

Prvi su na pozornicu izašli Eke Buba, mladi punk trio s Ferenčice koji je svirao i na našem Inkubatoru u Tvornici kulture prošli mjesec. Samo ovog puta sam se mogao više fokusirati na njihovu svirku, za razliku od one na Inkubatoru, kad sam proklinjao snijeg i koincidenciju s utakmicom Walesa i Hrvatse u istoj večeri. Najviše su me drmnule pjesme „Gospodin“ i „Red i mir“ kao i općenito punk stav Eke Buba na pozornici. Nije ih smelo ni pucanje gitarske žice ni gubitak zvuka gitare u jednom trenutku, dapače nije se ni primijetilo. Volim bendove koji ne cendraju na pozornici ‘za svaku sitnicu’.

Erotic Biljan And His Heretics nisu dali publici doći do zraka od trenutka kad su se popeli na binu, a ‘tradicionalno’ neispunjen prostor pred istom osvojio je frontmen Jura The Wildman koji se nemali broj puta spustio u publiku tijekom izvođenja pjesama i vrišteći refrene pozivao na gibanje i ‘osvajanje’ prostora pred pozornicom. Njihov nastup uvijek je kao kliješta koja zgrabe i ne puštaju, tako da me u jednom trenutku uhvatilo razmišljanje kako taj ‘do kraja pritisnuti gas’, čini detalj koji možda objašnjava zašto Hereticsi do sad u domaćim okvirima nisu koncertno narasli do veće popularnosti.

Možda bi bilo dobro da u nekim trenucima popuste tj. uspore i time malo više pažnje obrate na dinamiku nastupa, a manje na tempo. Možda bi se tada i dogodio prisniji feedback od onog koji je Jura, u najboljoj namjeri dakako, provocirao svojim silascima s pozornice.
A možda je i jedan od razloga što grupa nije već tri godine objavila album. Obzirom da to od početka rade u pravilnom razmaku od tri godine, čini se da je upravo pravi trenutak za to.