ESC Life ‘Born to be Mild’ – Power pop na amfetaminima

Drugi studijski album grupe ESC Life genijalnog naziva ‘Born to be Mild’ koji, mada ne donosi nikakve značajnije promjene, predstavlja napredak u odnosu na prvijenac.

  • 15
    Shares
ESC Life ‘Born To Be Mild’

Kada su se pojavili prije nekih pet-šest godina, zagrebački ESC Life ostavili su me prilično hladnim, a taj dojam, usprkos nekolicini sjajnih pjesama poput “Bad Influence”, značajnije nije popravio ni debitantski im album “Access All Areas”. Jedan od razloga svakako je bio povremeni nedostatak originalnosti zbog kojeg su prečesto zazvučali kao da izvode odbačene pjesme Dinosaur Jr.-a, Hüsker Dü, Replacementsa ili Bad Religiona, no s vremenskim odmakom ipak vjerujem da sam njihovim članovima podsvjesno zamjerao što više ne sviraju u Hemendexu ili Man Zero, bendovima koje sam stvarno volio.

Kako bilo, početkom 2019. stigao nam je i drugi studijski album grupe ESC Life genijalnog naziva “Born to be Mild” koji, mada ne donosi nikakve značajnije promjene, predstavlja napredak u odnosu na prvijenac. “Bad Influence” dobila je žestoku konkurenciju u “Morning Sickness” i “Chainstore Radio”, dok je najduža pjesma na albumu “Fill the Void” pokazala da su spremni uhvatiti se u koštac i s nešto kompleksnijim aranžersko-skladateljskim rješenjima.

“The Worst Cover Band Ever” i “This Time Bext Year” njihov su power pop na amfetaminima začinili natruhama arena, odnosno classic rocka, što ih je učinilo najboljim momentima “Born to be Milda” i svojevrsnim putokazom za daljnje istraživanje i proširivanje vlastitog zvuka.

Ostatak materijala nije toliko impresivan pa “Close Without Banging” i “Vacation” dosta brzo izblijede iz sjećanja, a “Song of the Weak” tu je sudbinu mogla izbjeći uz neki jači refren. Istini za volju, usviranost benda i suluda rafalna paljba bubnjara Andre, jednog od talentiranijih sljedbenika kalifornijske škole punka, takve će nedostatke vrlo vjerojatno popraviti na pozornici. Među ‘pluseve’ svakako treba uvrstiti i tekstove pune efektnih ‘one-linera’, Narin pomalo užurbani vokal te, što je možda i najvažnije, melodičnost kakve se ne bi posramio ni veliki Grant Hart.

Ocjena: 7/10

(PDV Records, 2019.)

  • 15
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh