Druga polufinalna večer 68. Eurosonga koji se održava u švedskom gradu Malmöu zasigurno je imala manju gledanost u Hrvatskoj obzirom da nije nastupao naš predstavnik Baby Lasagna, no jučer je u fokusu bio švicarski predstavnik / predstavnica, Nemo, osoba koja je cijelo vrijeme Lasagnin glavni oponent sudeći po kladionicama.
Nemo se kao i Bambi Thug izjašnjava kao nebinarna osoba, a sinoć je (očekivano) osigurala prolazak za subotnju finalnu večer 68. Eurosonga. U scenskom nastupu stvar je, može se reći, gurnuta do krajnjih granica, od izbora boja, suknjice i akrobacija na kosini kružne platforme – dakle sve je pomno isplanirano kako bi se duh sadašnjice maksimalno prezentirao u tri zvukovne minute po eurovizijskim pravilima. No, ima tu jedna kvaka po kojoj je Baby Lasagna u prednosti, a to je sama pjesma.
Pjesma „No Code“ koju pjeva Nemo ima malo previše utrpanih elemenata (iako žustri drum&bass ritam to podnosi u drugom dijelu pjesme kad je pjevna struktura izraženija), dok „Rim Tim Tagi Dim“ ne koketira previše u širokom zvučnom spektru, što njenu konstrukciju drži čvršćom – kazano običnim riječima; Baby Lasagna ima pamtljiviju pjesmu, a to je uvijek adut na natjecanjima pjesama, što Eurosong u svojoj osnovi i jest.
Uz to Nemo bi bila / bio u prednosti za sve simpatizere nebinarnih osoba „koje razbijaju dosadašnji ustaljeni društveni kod“ (što su riječi same pjesme), ali u finalu ga čeka Bambi Thug iz Irske, osoba koja je učinila ekstremniji, time i zanimljiviji korak. Ukratko, Nemo i Bambi Thug podijelit će glasove iz bazena svojih simpatizera. Oni konzervativniji gledatelji dat će glas nekom drugom, a kladionice i dalje kažu da će to bit Baby Lasagna.
Kad je riječ o strukturi i kvaliteti pjesme, ne može se negirati da izraelska predstavnica Eden Golan nema adut u rukama. Njena „Hurricane“ posjeduje sve elemente kotiranja iznad 10. mjesta u finalnoj večeri, iako je ove godine u političkom smislu situacija s državom Izrael maksimalno naelektrizirana, a od toga nije pošteđen ni Eurosong. Dakle, jako malo toga ide u korist izraelske predstavnice, osim pjesme. Na koju kartu će sutra igrati brojni nacionalni televizijski žiriji teško je predvidjeti, a upravo su televizijski žiriji presudili da Britanac Sam Ryder osvoji drugo mjesto 2022. u Torinu.
Na mojoj osobnoj listi onih koje simpatiziram su estonski predstavnici Puuluup i 5MIINUST. Puuluup su bili osvježavajuće otkriće prošle godine na showcase festivalima, te su nakon ljubljanskog MENT-a održali u i odličan nastup u Šibeniku na prvom izdanju SHIP festivala. Tandem Ramo Teder i Marko Veisson, dvojica pjevača i multinistrumentalista koji u rukama najviše vole imati harp (instrument tradicijski duboko ukopan u sve skandinavske i baltičke zemlje) i koji se dobro zabavljaju odabirom nimalo poetičnih tema kao što su nordijsko trčanje i agrokultura udružili su se s reperima 5MIINUST i priredili nastup koji bi se mogao okarakterizirati kao „napad estonskog Dubioza kolektiva“. Imaju odličnu trominutnu zezalicu na koju publika dobro reagira. Fora im možda i upali.
Za razliku od 5MIINUST i Puuluup, mogu reći da mi je nejasan humor Joosta Kleina, predstavnika nizozemske koji po svoj prilici provocira Europsku uniju kako je to svojevremeno na Eurosongu radio Rambo Amadeus kojem to tada nije prošlo, ali Kleina sjevernjaci očigledno puše. Glazbeno bih ga mogao svrstati u isti koš s finskim predstavnicima ove godine, a to je nimalo zanimljivo.
Od onih koji izravno ulaze u finalnu večer, ozbiljnim kandidatom se može smatrati francuskog predstavnika Slimanea s pjesmom „Mon Amour“, kojeg smo imali priliku čuti i vidjeti i u Hrvatskoj također. Naime, sinoć je izveo nešto što bi se moglo smatrati povratkom pjevačkog digniteta Eurosongu kad se udaljio od mikrofona i nastavio pjevati s udaljenosti od oko jednog metra natjeravši tim činom da se cijela dvorana u Malmöu „pretvori u uho“. Time je upravo bila zasjala njegova karizma kao pjevača koji ne „prodaje trikove“. Možda staromodno, ali tako nešto se dugo nije moglo vidjeti i čuti, posebno ne na Eurosongu oko kojeg se uvijek (nepotrebno) spekulira oko toga koliko tu uistinu ima vokalnog učešća. Upravo s te vokalne strane se može promatrati i prolazak latvijskog predstavnika Donsa u finalnu večer.
Španjolski electropop duo Nebulossa startao je kasno s obzirom na godine svojih članova i u matičnoj zemlji. Supružnici María „Mery“ Bas i Mark Dasousa (koji su u svojim pedesetima) objavili su debitantski album tek 2021. godine, a do singla „Zorra“ (s kojim se natječu) nisu bili zapaženi. Bila bi nebuloza smatrati ih favoritima. Talijanska predstavnica Angelina Mango koja pjesmom „La Noia“ pomalo koketira s trapom se također ne doima kao pobjednica.
Od svih Skandinavaca, rokere ove godine jedino imaju Norvežani. Gåte boje svoje zemlje predstavljaju folk rock uratkom „Ulveham“, no ipak sam bliže mišljenju da će internacionalno rokersko glasačko tijelo biti naklonjeno Baby Lasagni.
Armenska pjevačica Ladaniva (ne mogu si pomoći, stalno mislim da nosi ime po automobilu Lada Niva) je s pjesmom „Jako“ dobro digla publiku, da ne kažem jako, jer ima dobar balans etno zvuka prijemčivog i zapadnjačkom uhu. Mogla bi skupiti više glasova bivših sovjetskih republika od Gruzijke Nutse Buzaladze koja je odlučila pjevati na engleskom i čiji wannabe Beyonce nastup je već viđen beskrajno mnogo puta kod drugih pjevačica, a može se reći da albanska predstavnica Besa upravo zbog toga nije skupila dovoljno glasova za prolazak u finale. Izgleda da je sve wannabe Beyonce pjevačice zeznula sama Beyonce sa svojim country albumom u međuvremenu. Svim kopijama je nakon toga očigledno „istekao rok“. U tom smislu daleko je zanimljivija Grkinja Marina Satti koju ćemo isto gledati u finalu, ali se doima da ni ona nema ono nešto što se traži ove godine.
Ah da, u finale je ušla i Austrija. Nije mi jasno kako je taj dorf techno pjesmuljak prošao dalje. Tko je tome dao glas?
Doima se da Hrvatska nikad nije bila bliža prvom mjestu. Veliki rasplet očekuje nas sutra.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
