Nije da nema favorita već nakon prve polufinalne večeri.
Prosto zažalim za onim nekim vremenima kad su se ljudi pomalo sramili što gledaju Eurosong, ali im je bilo fora uz opušteno zezanje vidjeti kakvih se ludorija sve dosjete na starom nam kontinentu i koje agende su te sezone u modi. I kad se pretjerano ne grizu nokti i zanoktice i kad imamo tamo estradne predstavnike – jer, estrada, tko će to shvaćati ozbiljno? Ali eto, postali smo, što bi se reklo, konkurenti.
Preokret u toj agendi donijeli su Let 3 čim je posijano sjeme da naši „freakovi“ imaju neke šanse na „freak showu“, da bi ove godine s Baby Lasagnom stvar toliko uzela maha da se doimalo, a sad se doima još i više, kako je navijačka euforija ravna onoj na svjetskim nogometnim prvenstvima, ili kao da kojim slučajem imamo favorita na Grand Prixu Formule 1.
Više tekstova je napisano o kotiranju Baby Lasagne na kladionicama u posljednja tri mjeseca, nego što ih se o glazbi i glazbenicima u nekim medijima napiše kroz godinu dana. Medijska mašinerija upregnuta je do daske i ušlo se u svaku poru života Marka Purišića alias Baby Lasagne – čovjeka s klupe Dore čiju sudbinu je preokrenulo odustajanje pjevačice Zsa Zse.
Sve se poklopilo; priča o malom čovjeku koji ne pripada niti jednom estradnom klanu, mladom autsajderu bez veza u žiriju, te dobitniku najvećeg broja glasova u povijesti Dore i iz razloga jer je svježe novo lice koje nije bilo istrošeno u eteru dotad (u biti nije ga ni bilo gotovo nikad u eteru). Sve što se moglo uključiti u nabrijavanje oko njegovog lika i djela bilo je uključeno; i istarski folklor, i tradicijska čipka, i njegov vjeroučitelj i ljubav prema mačkama (koje općenito skupljaju više lajkova od ljudi na društvenim mrežama), pa čak i fotografije lazanja – jer on je Baby Lasagna. On sam; pristojan, umjeren, skroman, radišan, nesklon skandalima i usklađen sa svojom djevojkom koja se brine i oko njegove karijere. Uz sve i roker. Uklapa se u najširu moguću agendu, kao što je „cijepljen“ od svih vrsta provokacija u nekim drugim popularnim segmentima, tj. neće njemu pasti na pamet pisati na mreži o „neki fritulama“.
Za prvu polufinalnu večer Grad Zagreb je na Europskom trgu po prvi put organizirao i javno praćenje Eurosonga, prvo takvo u povijesti. A zasigurno će i doček nakon što sve završi, s tim da se za razliku od dočeka sportaša neće lomiti koplja oko toga tko će nastupati i koja glazba će se puštati. Euforija je dogurala dotle da se ništa drugo osim prvog mjesta ni ne očekuje. „Dovedi nam Eurosong u Zagreb“, dolijevaju ulje na vatru neka estradna lica, jer tko želi ovog trenutka biti u medijima mora nešto poručiti Purišiću. Glavno gorivo za takve predikcije su predikcije kladionica, a ovdašnji živalj vjeruje kladionicama, inače ih ne bi toliko bilo.
Polufinalna večer se odvila, što bi se reklo po planu, jer Baby Lasagna ide dalje, no ista večer otkrila je i neke druge favorite pa bi i njihove nastupe trebalo uzeti u razmatranje kao ozbiljne prepreke na putu do ostvarenja hrvatskog eurovizijskog sna.
Jer favorita ima, posebno ako se sluša glazba i pokušava osluškivati društveni moment u Europi, ali i pratiti agenda Eurosonga koji svake sezone želi donijeti neki novi preokret, a to baš i nije lako uz huk euforije.
Ako ćemo započeti s famoznim eurovizijskim scenarijem preokreta, tj. twistom, tu ne samo Baby Lasagni, već i ostalim favoritima koji su pretežno u pop narativu na putu stoji Bambie Thug – nebinarna osoba koja predstavlja Irsku. Njen „Doomsday Blues“ koji u vizualnom smislu koketira s biblijskim elementima pakla i sa samim vragom na pozornici u glazbenom dijelu unosi i dovoljno inovativnosti u glazbenu strukturu pop formata, a u konačnici je izazvala šok moment kod najšireg auditorija, time i nedvojbeni osjećaj originalnosti, tj. nečeg dosad neviđenog na Eurosongu. Uzmemo li u obzir trenutni distopijski narativ svijeta (od poremećenih klimatskih uvjeta, do ratova na europskom kontinentu i njegovoj blizini) nije isključeno da će svi gnjevni, razočarani i pesimistični dati svoj glas za Bambie Thug. Tu su jaka još dva aduta. Jedan od njih je da je Irska kao jaka glazbena nacija na Eurosongu zadnji put pobijedila 1996. godine. Uzmemo li u obzir da je Irska uglavnom katolička zemlja nedvojbeno je da „Doomsday Blues“ tu donosi jednu zanimljivu, da ne kažem posve ludu, situaciju. Uz to treba vezati i nešto s čim se Eurosong dosad nije pretjerano susretao. Naime, političko djelovanje je striktno ograničeno pravilima, no kakva je situacija s vjerskim uvjerenjima i koliko se tu može daleko ići s provokacijom? A složit ćemo se da je „Doomstay Blues“, time i Bambi Thug u pravoj šetnji po rubu.
Odemo li u drugu, pozitivističku krajnost, vidljivo je da su domaćini izvukli još jači adut spram prošle godine kako bi Eurosong ostao kod njih. Mogli smo vidjeti i čuti pjesmu „Unforgettable“ koju pjevaju nekadašnje velike teen pop zvijezde Marcus & Martinus. U zanatskim pop okvirima gledano, Šveđani su i ovog puta po kvaliteti u samom vrhu, a nipošto ne treba gubiti iz vida da je njihova publika Marcusa i Martinusa stasala u generaciju koja ne ispušta smartphone iz ruku. Uz tu naviku, tu je i element tinejdžerske nostalgije i dobra pop pjesma. Švedski tim je mislio na sve.
Ni njemački predstavnik nije nimalo loš (iako Njemačka posljednje desetljeće ne kotira baš dobro u finalnim večerima). S Englezima je nešto drukčije, oni i ovaj put imaju pomalo bezveznu stvar, ali imali su i 2022. godine, ali je Sam Ryder uspio dovesti Eurosong u Liverpool.
Srpska predstavnica Teya Dora bila je iznenađenje i ove godine u Beogradu na Pesmi za Evroviziju. Možda se njena sanjiva „Ramonda“ ne čini eurovizijskim zgoditkom na prvu, ali među brojnim trap izvođačima na poznatoj filmskoj franšizi „Južni vetar“, ona je isporučila svjetski hit za TikTok generaciju. Njena pjesma „Džanum“ nema kupljene preglede, a obilato se koristi na TikToku. Ne treba lako otpisati nekog tko je već jednom uspješno napipao puls generacije.
Kad smo već kod Balkana (čiji predstavnici su se ovog puta svi plasirali za finale u jednoj večeri), red je spomenuti i slovensku predstavnicu Raiven koja je izvukla apsolutno sve atribute kako bi bila zapažena, od glasa (operno školovanog), pa do stasa. Njena pjesma „Veronika“ kao da više cilja na probitačnost u ovim našim krajevima (refren je složen tako da su sve riječi razumljive onima s hrvatskog i srpskog govornog područja), igra otvoreno i na seksepil, a ne zaboravimo da su prošlogodišnji slovenski predstavnici Joker Out napravili u godinu dana najveći internacionalni proboj i ujedno koncertno pokorili cijeli Balkan. Slovenija igra jako pametno. Raiven se također doima kao ime koje će ostati i nakon Eurosonga.
Ukrajinke alyona alyona & Jerry Heil imaju dobru pjesmu i to eurovizijsku pjesmu, uz to i prilično empatičan vizual usporenog vatrometa na velikim ekranima iza i oko njih što nam se svima urezalo u memoriju kao slike koje je lako povezati s raketnim napadima što ih svako malo gledamo u dnevnicima. Ukrajina je i dalje u ratu i ne ide joj dobro. Pjesma „Teresa & Maria“ je favorit i bez sagledavanja te šire slike.
Predstavnici ostalih zemalja koji su prošli u finale ne doimaju se kao favoriti koji bi mogli bolje kotirati od Baby Lasagne u ovom trenutku. Predstavnik Litve je solidan, ali parnjaci su mu Marcus & Martinus koji su bolji. Finski predstavnici su vic koji je valjda samo sjevernjacima smiješan, a vicevi ne pobjeđuju na Eurosongu. Luksemburg je dobio kredit na simpatijama što se nakon „sto godina“ vratio u igru, čisto da ne padne entuzijazam već na samom početku, ali isto nemaju previše šanse sa solidnom generičkom pop pjesmom. Predstavnice Portugala i Cipra se isto ne doimaju kao favoritkinje koje bi mogle napraviti značajniji dar-mar iznad 10. mjesta u finalu.
Sutra je na rasporedu druga polufinalna večer na kojoj će se vidjeti što će pripremiti švicarski predstavnik koji je dosad na kladionicama bio najveći rival Baby Lasagne, a treba dodati da Purišiću nakon sinoćnje izvedbe Bambi Thug „puše za vrat“ na istim tim kladionicama.
Pravo zakuhavanje tek počinje…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
