Teksaški post rock bend Explosions In The Sky umjesto u prvotno najavljivanom prostoru Galerije Lauba, nastupio je sinoć u Velikom pogonu Tvornice kulture.
“Šta to slušamo”, pita me svaki put neki drugi prijatelj ako u automobilu svira bilo koji album od Explosions In The Sky? “Jedan post rock band”, kažem. “Jedan šta?” “Nema veze”, odgovorim. Šutim i vozim, a na to će on: “A di je tekst, zašto nitko ne pjeva?” Na to krene rasprava o ukusima u glazbi, definicija mene kao hipstera, jebanje majke jedan drugom i ta ista rasprava najčešće završi na domaćim paravojnim formacijama iz drugog svjetskog rata. Neizostavan Godwinov zakon na djelu čak i kad je glazba u pitanju.
Kad je početkom travnja izašla vijest da Explosions In The Sky stižu u Zagreb, isti dan sam kupio kartu i obavijestio svoju ljepšu polovicu da me nema 22. listopada tekuće godine doma, jerbo idem u Zagreb na koncert. Mi, ljudi iz provincije, točnije iz Šibenika, smo blagoslovljeni gospodinom Matom Škugorom koji nam je kako na Terraneo, tako i na Superuho festival dovodio probrane bandove u kojima uživamo svako ljeto.
Mate nije ni ove godine zakazao s projektom Žednog Uha i eto mene na koncertu najdražeg mi banda iz Austina.
Predgrupa je bila sjajna Diskodelija, koja je beskompromisno otvorila vrata Tvornice Kulture svojim post punkom. Šibenski shoegazeri su promovirali svoj drugi album “Crvotočina” i ne sumnjam da su privukli pažnju dvorane koja se polako punila i odobravala zvučni zid koji su Rade, Vule i Rule pomalo gradili.
Hitovi “Raspali”, “Alija”, “Jednoton” i tri nove pjesme su bili savršen uvod za glazbenu poslasticu večeri. Kompliment za njihovu svirku je stigla i od Munafa Rayania, gitariste EITS, koji je prije početka svog koncerta pozdravio okupljene u dvorani na hrvatskom jeziku, i dodao da su im se Diskodelije jako svidjele i tražio poseban aplauz za njih.
Explosions In The Sky su otvorili koncert naslovnom pjesmom novog albuma, “Wilderness” kojeg i promoviraju na ovoj europskoj turneji. Nakon dvanaest godina se vraćaju u Zagreb i dupkom punom dvoranom shvatili da su stekli skoro pa kultni status u Hrvata. Nakon neobične i lijepe “Wilderness”, koju ne mogu prestati slušati već par dana, skužim da si je netko dao truda sa svjetlosnim efektima pa je sve skupa bilo očito da se sprema audiovizualni spektakl. Nastavili su sa “With Tired Eyes, Tired Minds, Tired Souls, We Slept”, “Greet Death” i” The Ecstatics” uz očekivane ovacije kad je hipnotizirana gomila čula prve taktove pjesme “First Breath After Coma”. Pjesma od nekih 9 minuta, koja lagano gradi priču za koju se svaki fan post rocka zakači iznova i iznova, svakim slušanjem. A to je bila tek uvertira jer je slijedila “The Birth and Death of the Day”, pjesma čiji je naslov inspiriran Steinbeckovim romanom “Istočno od raja”.
S “Colors in Space” su se vratili na novi album i pokazali kako u šesnaest godina na glazbenoj sceni ne pokazuju znakove zamora materijala. Bar dvije stvari sa svakog njihovog albuma ste mogli čuti u raznoraznim tv serijama, filmovima i dokumentarcima. Kako se koncert bližio kraju, znao sam da su preostala još tri neodsvirana remek djela. Publika se sve više opustila, hipnoza je bila na vrhuncu, i onda je krenula “Your Hand in Mine”. Najljepša post rock ljubavna priča. Nema riječi koje mogu opisati nadjebavanje gitara, basa i bubnjeva kroz navalu emocija u svakom iole osjećajnom biću tog trena u toj prostoriji. Nasmijana i sretna lica ljudi oko mene je bio nusproizvod svirke ove kul ekipe iz Teksasa.
S tjeskobnom “Disintegration Anxiety” s novog albuma su nas doveli do vrhunca koncerta koji sam čekao desetak godina otkad sam ih prvi put preslušao s nekog ripanog CD-a. Za kraj, stvar koju je većina u dvorani zadnjih sat i pol žudno čekala. “The Only Moment We Were Alone”. Ustvari bih trebao sad stati, jer ja ne znam šta sad tu da napišem.
Da, cijeli koncert je bio samo uvod ovoj epskoj stvarčini. I tu staje svijet na nekih deset minuta. Kraj priče.
Audiovizual poznat kao Explosions In The Sky su vrhunski odradili koncert uz odlično raspoloženu zagrebačku publiku koja je uživala i nije smetala umjetnicima na djelu. Nemam apsolutno nikakvih zamjerki, hvala Žednom Uhu i Tvornici Kulture na ispunjenju moje glazbene želje, vidimo se drugom prilikom.
Odlazim u Šibenik doma, sretan i uvjeren da sinoć Zemlja nije bila jedno hladno mrtvo mjesto i želim vam svima da pazite na sebe, pazite na sebe, pazite na sebe…