Rock en Seine – najbolji ovogodišnji indie rock festival

Naš suradnik Darko Bačić, glazbeni globetrotter je, njegovim rječnikom kazano, zapičio u Pariz nakon austrijskog Frequency Festivala. Otkrio je da je Grad svjetla meka za indie glazbu, te se potpuno rastopio od silne uživancije. Tko ne bi? Slijedi nova doza njegovih dnevničkih zapisa.

Rock en Seine - Pariz 2012 (Foto: Rockenseine.com)

Nakon Frequency festivala slijedio je još jedan respektabilan glazbeni festival nazvan Rock en Seine koji se održavao u blizini Pariza od 24. kolovoz i trajao tri dana. Prekrasni Parc de Saint Cloud je ove godine ugostio festival po deseti put pa se prigodno i obilježila obljetnica s raznim bandovima.

Dan prvi

Odmah mi se na prvu taj park svidio što zbog zelenila, što zbog svakojakih skulptura koje izviruju od svuda. Organizacija besprijekorna, ljudi pristojni ali vrijeme oblačno. Zanimljiv je bio i kratki obilazak štandova kojih ima na sve strane s mogućnošću kupovanja raznih napitaka i hrane od senegalske do košer specijaliteta. Ipak se festival održava u jednoj od većih europskih multikulturoloških zajednica. Za razliku od Frequency Festivala posjetitelji su trijezni i dosta ekipe se lijeno izležavala po prostranim livadama ispred pozornica te stabala kestena koja su uredno posađena, tako da tvore male avenije kroz koje prolazi masa pridošlica. Interesantna pojedinost je da je baš ovaj festival bio mjesto raspada grupe Oasis. Godine 2009. su se braća Gallagher neposredno prije koncerta posvađala i otišli svak’ na svoju stranu. Eto baš ove godine se Noel vratio sa svojim bandom i održao odličan koncert. No o tome nešto kasnije.

Festival su otvorili kanadski punk rock band Billy Talent s energičnim koncertom koji je puno obećavao. Odsvirali su devet svojih uspješnica s raznih albuma. Simpa glazba. Nema spavanja uz njih i na publici se vidjelo da uživa. Iza njih je slijedio koncert Claire Boucher poznatije pod imeom Grimes na zabačenijem stejdžu imena Scene Pression Live. Mjesto s odličnom akustikom skriveno u maloj šumici. I Claire je kanađanka što samo potvrđuje kako ta velika zemlja obiluje odličnim i interesantnim bandovima. Koncert je trajao nekih 40-ak minuta i kombinacija je Cocteau Twinsa i Aphex Twinsa. Meni dobro. Al’ mi nije jasan neki lik uz nju duge plave kose koji je samo nešto mahao rukama i vitlao tom Thorovskom frizurom. Valjda nešto moderno. Cura je sama po sebi draga i osjetilo se kako uživa u mnogobrojnim posjetiteljima koji su tražili bis, na koji se Claire vratila samo na pozdrav s publikom.

Taman sam popio pivo (koje je za pohvalu za razliku od austrijskog smeća) i pogledam na festivalsku aplikaciju koja je javila da za 15 minuta nastupaju Asteroid Galaxy Tour. Bend čudnog imena je izazvao moje zanimanje pa sam u nedostatku boljega otišao čuti i to „čudo“ očekujući neku elektroniku. Kad ono pop s primjesama psihodelije i jazza. Nisu bili  loši, međutim šugava kiša je počela te sam se sklonio pod stabla razmisliti što mi je činiti. Ljudi se nisu nimalo uspaničarili. Svi u kratkim rukavima bez kabanice pa sam si rekao kud svi tu i mali Mujo. Koncert je završio bezbolno uz malu osobnu nervozu u smislu: što ako kiša bude padala kad nastupe The Shins i Sigur Rós? Ipak sam se najviše zbog njih odlučio za ovaj festival.

Sigur Ross na Rock en Seine 2012 (Foto: Nicolas Joubard)

Skrivajući se od kiše koja je pojačavala u naletima, pogledah i band Get Well Soon koji je nastupao s nekakvim nacionalnim francuskim orkestrom. Neka vrsta progressive rocka i zvučali su predobro, nešto poput Arcade Fire, a njih volim slušati. S koncertom je stala i kiša. Na info pultu su mi rekli da kabanica nema odnosno da su prodali sve. To je eto jedini propust organizacije kroz cijeli festival koji sam primijetio, a i nije sad da gledam svaku sitnicu. Nisam takav lik. Inače paze na čistoću tako da su kante za smeće bile na svakom koraku i nije ga bilo po podu. Dalje>>

Zadnje od Reportaža

Za Beograd

U ponedjeljak smo starci i ja odlučili otputovati u Srbiju. Malo je
Idi na Vrh
X