Ono što je završilo između korica „Ysabel“ čita se kao sirova ideja iz koje je, uz mnogo truda i s nekoliko sposobnih urednika, možda i mogao nastati dobar roman.
Zanemarimo načas osnovnu premisu „Ysabel“, koja sama po sebi nije ni bolja ni lošija od neke druge osnovne premise, i usredotočimo se na sam čin pripovijedanja. Od vjekovne romanse Kay pokušava izgraditi mističnu priču punu misterioznih sila i sudbinom krojenih neizvjesnosti. I to je, samo po sebi, legitimna ideja u skladu s nekim idejama o žanru fantastike. Pretpostavimo da nam je ideja prihvatljiva (premda je očito rađena s mlađom publikom u vidu) i da o njoj više nećemo reći ni riječi (premda su mi ideološka čitanja ovaj put dostupna ne bih vas htio zamarati ulazeći u čitav niz problematičnih ideologema na kojima se zasniva ova knjiga). Obratimo na trenutak pozornost na to kako je ista provedena.
Kayeva ideja o tome da bi „Ysabel“ trebala biti misteriozna i tajanstvena manifestira se u mnogobrojnim dijalozima između likova koji jedan drugome prenose informaciju kako im ništa nije jasno i kako ništa ne razumiju. Nakon što Ned Mariner, glavni junak knjige, po četrdeseti put prozbori neku od varijanti rečenice: „Ne znam“ ili „Ne razumijem“, stvari postanu lagano psihodelične. No, Ned Mariner nije jedinstven po tom pitanju. Gotovo svaki lik koji se pojavljuje u knjizi (a neke od njih Kay doslovno izvlači iz guzice, samo zbog toga kako bi pomoću njih radnju usmjerio u smijeru kojim ona mora ići) ima potrebu obavijestiti svoje sugovrnike, a zajedno s njima i čitatelje, kako ništa ne razumije i kako je sve strašno misteriozno i tajanstveno. Pridodamo li tome nebrojene elipse pomoću kojih pojedini likovi aludiraju na neko skriveno znanje o događajima, elipse koje, dakako, ostaju visiti u zraku, nikad do kraja objašnjenje, shvatit ćemo da se Kayeva ideja misterioznosti svodi na nekontrolirano nabacivanje pojmovima, poluinformacijama i prešućivanje informacija o „ključnim događajima“ koji su tajanstveni po prirodi pa se o njima, je li, ionako ništa ne bi trebalo ni reći.
Nakon što su nas likovi ove knjige nekoliko desetaka puta obavijestili kako ništa ne znaju, vrijeme ja da nas i pripovjedač u svakom poglavlju podsjeti na nešto što smo već pročitali dvadesetak stranica ranije. Ova metoda osvježavanja čitateljevog pamćenja bila je legitimna u vrijeme dok su se romani serijalizirali u novinama, ponekad vam doista treba podsjetnik na ono što ste pročitali prije tjedan dana, no u modernom romanu takvom čemu jednostavno nema mjesta (istina je da se ljudska pažnja prilagodila trajanju prosječnog YouTube isječka, no mislim da stvari ne treba dodatno banalizirati).
Nadalje, rijetko je koji lik u „Ysabel“ razrađen do kraja, a poneki od njih se pojavljuju i nestaju van svake pripovjedne logike, vođeni autorovom potrebom da u danom trenutku na svjetlo dana iznese informaciju bez koje dalje ne bi bilo moguće tjerati priču. Rečenice kojima Kay ispisuje „Ysabel“ (premda s tim nikad ne možete biti sigurni jer ne znate koliki je utjecaj na Kayev jezik izvršio prevoditelj Predrag Mavar) su jednolične, bez ikakve varijacije u tonu i stilu, gotovo isključivo denotativnog karaktera zbog čega ponekad izgleda da umjesto romana u rukama držite burzovno izvješće i tome sva sila istraživanja o povijesti Provanse ne može pomoći.
Ono što je na kraju završilo između korica „Ysabel“ čita se kao sirova ideja iz koje je, uz mnogo truda i s nekoliko sposobnih urednika, možda i mogao nastati dobar roman. A kad vam struktura napisanog već sama po sebi dovoljno kaže o kvaliteti, o onome što leži onkraj vidljivog, o ideološkoj podlozi romana, nije više potrebno reći ni riječi.
“Ysabel“ je, barem što se mene tiče, izbrisala Kaya s liste imena na koja u svijetu fantastike treba obratiti pozornost. Uz živućeg Mievillea, Strossa i mnoge druge, tekstovi poput ovih nemaju što za ponuditi. A „Tigana“? „Tigani“ se, unatoč znatiželji, više neću vraćati. Neke je stvari bolje ostaviti uspomenama.
Prijevod: Predrag Mavar
Izdavač: Algoritam, 2011
Cijena: 149 kuna
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
