Čovjek na čijoj su glazbi odrasle generacije i jedan od predvodnika garde koja je elektronsku glazbu probila u mainstream kulturu i na radijske valove, junak i prvoborac i najslavniji funk soul brat svih onih stasalih u devedesetima možda nije u danima najvećeg napona kada je proizvodio hitove kao na traci, ali njegov status i karizma su zasluženo legendarni.
Kada je organizator prije koncerta najavio da je za nastup prodano 95% karata i da će se na ulazu naći kotingent od 500 ulaznica, matematika je zvala na sumnju, pa su tako u komentarima osvanuli izlijevi nevjerice: zar stvarno hoćete reći da je prodano 9000 karata? Možda su posebno skeptični mogli biti oni među nama koji češće posjećuju koncerte, pa u posljednje vrijeme aktivno svjedoče onome što bismo mogli nazvati korona-efektom koji prorijeđuje broj posjetitelja koncerata na samo one kojima je nužno vidjeti izvođače u pitanju. Ali nije prvotno Quentin Leo, a zatim Norman Cook, alias Fatboy Slim, bilo tko.
Čovjek na čijoj su glazbi odrasle generacije i jedan od predvodnika garde koja je big beat elektronsku glazbu probila u mainstream kulturu i na radijske valove, junak i prvoborac i najslavniji funk soul brat svih onih stasalih u (kasnim) devedesetima, možda nije u danima najvećeg napona kada je proizvodio hitove kao na traci, ali njegov status i karizma su zasluženo legendarni i tkogod se našao na južnom ulazu Velesajma u razdoblju između sat vremena i pola sata do službeno najavljenog termina početka nastupa glavne zvijezde večeri (ispoštovanog do okvira unutar dvije minute, budi rečeno), našao se u ozbiljnoj gužvi na rampi, kao i u hali koju su već pošteno zagrijali opening actovi Angel Anx i Frx. Teško je bilo odrediti broj posjetitelja, ali da ste mi rekli da ih zbilja ima blizu devet tisuća, možda bih vam čak donekle i povjerovao.
Velika je dakle ljubav između Slima i zagrebačke publike koju su uvelike činili pripadnici generacija mlađih od onih koje vežemo sa zlatnim dobom Cookovoga vladanja ljestvicama prodavanosti, no neupitno je da je njegov zvuk jednako aktualan kao i prije dvadesetak godina, a hitovi poput “Praise You” ili “The Rockafeller Skank” nisu nimalo izgubili na popularnosti ako je suditi po reakcijama okupljenih kada bi Fatboy draškao uši njihovim hookovima u svom dvosatnom glazbenom kolažu koji je pripremio veselim partijanerima zagrebačkim. Slim podlogu konstanto začinjava elementima svojih i tuđih hitova i to tolikom mjerom da smo se već na uvodnoj montaži temeljenoj na beatu pjesme “Eat, Sleep, Rave, Repeat”, poput Arsena upitali koliko će to trajati ako toliko hitova pospaja u prvim minutama. Odgovor je bio nedvoznačan, trajat će dva sata i osim neznatnog pada u centralnom dijelu, hit materijala ima napretek da se tih 120 minuta napuni pravim sadržajem.
Osim svojih uspješnica, Norman vadi i opća mjesta iz povijesti rock glazbe, od Stonesa, preko Ramonesa i Queena, a videosadržaj puni i sadržajem iz filmova kao i kolažem pretapajućih lica osoba i likova iz popkulturne enciklopedije koji uključuje postave iz serija kao što su “Breaking Bad” i “The Sopranos”, preko povijesnih i političkih ličnosti, glazbenika i glumaca do likova iz filma “Veliki Lebowski”. Klipove Arethe Franklin pomiješat će sa scenama koji jednako mogu biti iz Hammerovih horora ili iz erotske kinematografije šezdesetih, a od govora Grete Thunberg složit će remiks koji će nas povesti u jedan od njegovih najvećih hitova, “Right Here, Right Now”.
Bez obzira jesu li se okupljeni najeli (hrane) i naspavali, narejvali se jesu, a vjerojatno bi ih velik dio bio u stanju i ponoviti cijelu priču večeras. Iako se osobno nisam zadržavao na nastavku partyja koji je uslijedio nakon Slimovog silaska s pozornice (nedjeljna misa i to), okupljeni su se činili dovoljno nabijeni energijom da otplešu i party i after, a zatim i sljedeći dan. Nema tog virusa koji će to otjerati. I nemreš to prebit ni palicom za bejzbol, rekao bi Fatboy Slim.