U subotu, drugog dana Feel So Fine Weekend festivala u Vrbniku na Krku zasvirali su Irena Žilić i Rolin Humes.
Najveći problem domaće, kao i regionalne, nezavisne scene je njena hermetičnost. Ne u smislu izričaja, već u mogućnosti dopiranja do ušiju tzv. običnih slušatelja, onih ljudi koji i nemaju neki specifični ukus, ali konzumiraju ono što im je servirano pred nos preko mainstrema medija, pa do ljetnih terasa, primjerice na Jadranskoj obali – koje, a to svi dobro znamo, drže gažeri koji se ‘trude skinuti’ najveći estradni trash i servirati ga uz ćevape i plodove mora preplanulim turistima, koji, htjeli ne htjeli, to prihvaćaju kao glazbu podneblja u kojem su se zatekli.
No ovog ljeta u Vrbniku na otoku Krku su se glazbena agencija Hangtime Agency i ugostiteljski lanac Gospoja odlučili za hvalevrijedan potez. Feel So Fine Weekend nije klasični festival, već upravo ona vrsta neobaveznog glazbenog ugođaja koja prolaznicima i posjetiteljima obližnjih terasa, kao i svima na gradskom trgu Škujica umjesto uhodane gažerske dosade nude recentnu glazbu, recentnih domaćih kantautrskih imena i bendova. Dakle nezavisna scena pred ljudima, u dobrom broju onih s početka ovog teksta; običnih slušatelja, onih ljudi koji i nemaju neki specifični ukus, ali konzumiraju ono što im je servirano pred nos. I što je najbolje reagiraju dobro.
Prvu večer se događala na pozornici jedinstvena zajednička kombinacija trojice kantautora; JR Augusta, Stray Dogga i Denisa Kataneca, uz prokušanu ska veselicu benda Radio Aktiv iz Pule (grupa je 2011. pobjedila na HR Demo klubu), čiji je ishod bilo pet-šest biseva.
Drugu večer, po istoj formuli ‘akustičnog zagrijavanja’ i potom ‘električnog raspašoja’ otvorila je Irena Žilić, svakako jedna od ponajboljih domaćih kantautorica ovog trenutka, u pratnji violinistice Ivane Žabkar s kojom je pred publikom napravila izvrsnu ‘sjetnu vožnju’ kroz materijal s albuma „Travelling“. Za neke strane turiste, ona je sigurno bila pjevačica koja nije odavde. Jer i njen dostojanstveni pristup bio je također u duhu lirske estetike koju je zajedno sa Žabkar izvodila. Osvajala je glazbom i isključivo glazbom, čak nije bilo toliko prisutno ni uobičajenog uličnog žamora tijekom izvedbi. Skrenula je pažnju na sebe bez ikakvih persuazivnih trikova jadranskih terasa koje tako jako ne volimo.
Nakon nje ‘svehrvatsku pop/blues/rock sastav koji broji članstvo od Malog Lošinja do Siska, dakle Rolin Humes bio je pak potpuna suprotnost, ali ona dobra, u kojoj se namjerno pretjerivalo u animiranju publike, ali opet na svojstven i originalan način (bez gažerske fige u džepu).
Rolin Humesi krenuli su lagano, da bi tijekom skoro dvosatnog nastupa držali uzlaznu putanju kao emocije, tako i tempa. Pjevač i klavijaturist Robi Hudulin, kao svojevrsna domaća show-inkarnacija mladog Eltona Johna nije se libio nekoliko puta i optrčati auditorijum na trgu Škujica tijekom izvođenja pjesama, dok je basist Emil pak bio rekorder večeri po izbivanju s pozornice i vrzmanju po publici tijekom vlasitiog koncerta (dakako, svirao je, nije držao ruke u džepovima).
Nije to bio koncert u klasičnom smislu, već tulum nabrijane i zarazne pozitivne energije – nešto što samo govori u prilog zapostavljene indie scene koja kad dobije priliku itekako zna preuzeti pozornicu, privući pažnju i stvoriti lijep upitnik u glavama tzv. običnih slušatelja, onih ljudi koji i nemaju neki specifični ukus, ali konzumiraju ono što im je servirano pred nos, u smislu: „Kako to da ovakvih kvalitetnih mladih imena nema na televiziji?“ Jer i takvi osjete razliku, jer niti su gluhi, niti glupi.
U tom svjetlu gledano Feel So Fine Weekend je nešto kao sociološko-glazbeni eksperiment u jednoj mikrosredini, za koji se nakon da dana njegova održavanja može reći da donosi pozitivne pomake, ako ništa drugo, bar ruši onaj prokleti stereotip da nezavisna scene ima sposobnost rastjerivanja, a ne privlačenja ‘obične publike’.
Dapače još je i podstrijek za neslućeni feedback. Prvo su se na pozornicu su spontano popeli Denis Katanec, JR August, kao gitarist Luka Geček koji je par dana prije svirao sa Sarom Renar u Krku. Sa završetkom koncerta na Vrbnik se sručio kratkotrajni pljusak nakon kojeg nije nastupio (očekivani) fajrunt. Upravo suprotno; spontano se na pozornici okupila šarolika ekipa, dočepala se akustične gitare i u campfire maniri počela izvoditi omiljene pjesme, bez pomoći razglasa. A to je tek potrajalo…
Moram priznati da se ne sjećam sličnih koncertnih ishoda, gdje god da sam bio do sada.
Saznajte više: Prvi dan Feel So Fine Weekenda u Vrbniku okrunjen s pet biseva
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
