Prvi dan Feel So Fine Weekenda u Vrbniku okrunjen s pet biseva

Prvo izdanje trodnevnog Feel so fine Weekend festivala u Vrbniku na otoku Krku počelo je u petak s premijerno udruženim izvođačima, beogradskim Stray Doggom i zabočkim J.R. Augustu, dakle kao duo, ali i pojedinačno, tu uz pridruženog Denisa Kataneca kao trio, te ska grupa iz Pule, Radio Aktiv.

Radio Aktiv na Feel So Fine Weekendu u Vrbniku (Foto: Marko Plečko)
Radio Aktiv na Feel So Fine Weekendu u Vrbniku (Foto: Marko Plečko)

Mjesto događaja bio je vrbnički centralni trg Škujica, a kako je bilo poprilično hladno za jednu ljetnu srpanjsku noć, svim okupljenima, dobro je došla neka „škujica“ da se zagriju uz ples i pokoje piće.

Budući da nisam stigao na sam početak koncerta, no odgledao sam dobar dio nastupa melankoličnog Beograđanina, Stray Dogga. Nastupio je kao što sam gore već spomenuo u solo, duo i trio varijanti. U svakoj od tih faza zauzimao je drugačiji stav na pozornici, a možda najbolje mu leži onaj u duetu s J.R. Augustom. Izveo je skladbe iz vlastite autorske pjesmarice od dva albuma „Almost“ i „Fire’s never wrong,“ ali i hit popularnih Black Keysa, „Lonely Boy“ – naziv pjesme što možda i najbolje opisuje njegovu glazbu, glazbenu personu i atmosferu koju stvara. Po meni, ipak mrvicu premiran ton za festival otvorenog tipa, predviđen narodnim masama u malenom Vrbniku.

Stray Dogg na Feel So Fine Weekendu u Vrbniku (Foto: Marko Plečko)
Stray Dogg na Feel So Fine Weekendu u Vrbniku (Foto: Marko Plečko)

Nakon njega, uslijedio je J.R. August, odnosno Nikola Vranić, jedan je od perspektivnijih solo izvođača i autora iz Hrvatske. J.R. djeluje vrlo karizmatično i samozatajno za vrijeme nastupa, izvrsnih sviračkih i dobrih pjevačkih sposobnosti, no ono što mi fali da bi ga usporedio s Eltonom Johnom ili sličnim klavijaturističkim legendama, je stav u pauzi između pjesama. J.R. se tu malo gubi, te djeluje pomalo preplašeno, što naravno ne znači ništa za njegovu glazbu, no sveukupni dojam na gledatelja sigurno bi bio još jači, kada bi stav bio prisutan i u pauzama.

JR August na Feel So Fine Weekendu u Vrbniku (Foto: Marko Plečko)
JR August na Feel So Fine Weekendu u Vrbniku (Foto: Marko Plečko)

Nakon njih „uletio je pomalo neplanirano“ – prema riječima organizatora jedan jako simpatičan momak na gitari Denis Katanec i gotovo rasplakao sve prisutne. Prva stvar koju sam pomislio kada je započeo svirati i pjevati, atmosfera koja je zavladala bila je kao u pjesmi Johna Frusciantea „My Smile is a rifle,“ (za one koje ne znaju, iz narkomanske faze života…) Zapravo jako mi se dopao, no ono što mislim o šlampavosti u sviranju jest, da ono mora imati pokriće, inače su to greške. Denis iza sebe ima nekoliko albuma , na internetu dostupnih „Bizoni,“ „Pejotl“ i „Sveska bijednih III.“ Veliki plus i razlog zašto ga nesvjesno pjevušim – „ako voli, voli, neko voli, voli, voli je…“ (stih iz pjesme „Pejotl“) već dva dana u glavi, je to što pjeva na materinskom jeziku i automatski mi je 5 puta jači, iako karakterom još krhkiji od prethodna momaka.

Stray Dogg, Denis Katanec i JR August na Feel So Fine Weekendu u Vrbniku (Foto: Marko Plečko)
Stray Dogg, Denis Katanec i JR August na Feel So Fine Weekendu u Vrbniku (Foto: Marko Plečko)

Potom je uslijedila kratka pauza, pa uz bas bubanj započeo „ il ritmo loco“ puležanske ska grupe Radio Aktiv. Starija publika i djeca otišli su na spavanje, a Radio Aktiv je čak prije službenog vremena počeo svoj plesni nastup s pet ili šest (nisam više siguran) biseva! Predzadnji (neslužbeni) bis bio je kao i većina te večeri, na nagovor pojedinaca iz publike koji su se penjali na pozornicu, a bend je izjavio kako im se ovo još nikad nije dogodilo, da ne znaju što bi više odsvirali, pa su pozvali na onu što svi znaju „drugi joj raspliće kosu…“

Feel So Fine Weekend u Vrbniku (Foto: Marko Plečko)
Feel So Fine Weekend u Vrbniku (Foto: Marko Plečko)

Na žalost nije se dogodio taj moment, ali su nastavili s autorskim stvarima, te ponovili nekoliko hitova iz svog repertoara. Poslije zadnjeg bisa, bili su zaista iscrpljeni i nisu kao na prethodnima odugovlačili s pozdravima, već se zahvalili i žurno napustili pozornicu. Po meni solidan bend, na kojem se vidi da rade i novije stvari su daleko bolje od ranijih, jer su se malo odmakli od standardnih „ska fora“ koje su S.A.R.S. i Postolar Tripper isfurali korak dalje u ponor. Sve u svemu jedna vrlo simpatična večer, koja bi možda bila bolja da su izvođači bili nekom niti povezani ili bar djelom žanrovski usklađeni.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh