Drugo izdanje festivala održano je 19. i 20. siječnja. Sinj bi ovu priliku mogao iskoristiti za razvoj svog suvremenog identiteta u glazbenom smjeru i preusmjeriti pažnju javnosti ostatka Hrvatske s mora u zaleđe dalmatinskog kraja ne samo kada su u pitanju manifestacije vezane uz povijest i tradiciju.
Događaj pod nazivom Festival novog zvuka u Sinju na prvu bi lako mogao zazvučati kao jedan od stihova iz kultnog Arsenovog „Posljednjeg tanga u Đevrskama“. Niz paradoksalnih situacija iz te pjesme ne zvuče ništa manje ludo od ideje o organizaciji festivala suvremene klasične glazbe u srcu Zagore, i to još usred zime. Dok se i sama metropola oporavlja od prosinačke euforije, zimski su mjeseci u Dalmaciji još veći sinonim za ništavilo i tupo bauljanje po praznome gradu. Upravo je to jedan od motiva koji je nekoliko mladih entuzijasta iz sinjske udruge UPSUS naveo na pokretanje dvodnevne manifestacije koja će unijeti malo živosti u alkarski grad za vrijeme tmurnoga siječnja.
Članovi UPSUS-a Sinjani su okupljeni oko ideje promicanja suvremene umjetnosti te osvježavanja i obogaćivanja kulturne ponude grada. Iza Festivala novog zvuka drugu godinu za redom stoje pijanistica i glazbena pedagoginja Josipa Krtalić te multiinstrumentalist, skladatelj i glazbeni pedagog Branimir Norac kojega čitatelji ovog portala zasigurno najviše poznaju kao gitarista benda Klinika Denisa Kataneca.
Baš kao što je slučaj sa suvremenom umjetnošću u gotovo svim njezinim oblicima, i suvremena glazba često ostaje na margini dubljeg interesa šire javnosti kojoj se nerijetko čini neshvatljivom i nepristupačnom. Zbog toga su organizatori ovim festivalom željeli stvoriti novo mjesto podrške i promocije mladih hrvatskih skladatelja, s daljnjim ciljem popularizacije i približavanja klasične glazbe široj publici. Svoj su avanturistički duh iskazali još prošle godine kada su ravno u glavu na prvo izdanje festivala doveli čak dva ansambla muzičkih akademija u Zagrebu i Splitu i cijeli autobus mladih izvođača iskrcali ravno u Sinj. Ove su godine na natječaj pristigle suvremene kompozicije za jednog ili dvoje instrumentalista, a odabrani skladatelji za prvu festivalsku večer bili su Šimun Čarli Botica, Sara Jakopović, Vigo Kovačić, David Mastikosa, Lovro Stipčević, Linda Uran i Lukša Vučić. Sve redom nagrađivani autori pripremili su za jednako vrhunske izvođače, mahom Sinjane, raznolike više i manje eksperimentalne kompozicije koji su u tih sat vremena u sinjskoj Palacini mogli poslužiti kao odličan presjek trenutačnih stremljenja mladih kompozitora u Hrvatskoj. Prva je festivalska večer okupila nešto manje od pedesetak gledatelja – sasvim zadovoljavajuća brojka kada se u obzir uzmu hladnoća i snijeg koji je svoj forte dao baš u vrijeme početka koncerta.
U subotu, kada je na red došao koncert violončelista Vida Veljaka i Tomislava Olivera na elektronici, smrznuti su Sinjani pokazali da im je snažna bura ipak veća prijetnja od pahuljica pa je posjećenost bila nešto slabija, ali vjerojatno zato jer nisu ni slutili kakva im se jedinstvena prilika pruža u vlastitom dvorištu. Ukratko, Vid Veljak violončelist je iz Rijeke čija se virtuoznost možda najlakše može opisati činjenicom o upisivanju Muzičke akademije u Zagrebu s četrnaest godina te predavanje na onoj u Splitu s dvadeset sedam. Veljak je istovremeno jedan od najvještijih instrumentalista u Hrvatskoj na području komorne glazbe koji svoj solistički put istovremeno usmjerava suvremenom i eksperimentalnom zvuku. Tomislav Oliver kompozitor je i muzikolog koji je Hrvatsku predstavljao na Svjetskim danima nove glazbe – World New Music Days 2022. godine u Kini, a jedan je i od trojice novih umjetničkih voditelja središnje manifestacije za suvremenu glazbu u Hrvatskoj, Muzičkog biennalea Zagreb.
I dok su se večer prije novi zvukovi iz naslova festivala proizvodili raznovrsnim istraživanjem potencijala klasičnih instrumenata, u drugu se večer postupno uplitala elektronska glazba, da bi je prema samom zaključku festivalskog programa u potpunosti preuzela.
Veljak je u pratnji Olivera izveo sat vremena programa suvremenih kompozicija za violončelo i elektroniku i time publici priuštio zvukovno iskustvo kakvo bi se bez problema moglo zateći na bilo kojem svjetskom festivalu suvremene glazbe.
Majstorstvo na violončelu Oliverova je elektronika pratila i nadopunjavala cijelim putem, a upravo je njegova Idioma 1 otvorila koncertni program koji se nastavio izvedbama niza međunarodnih kompozitora kao što su Dai Fujikura, Joao Pedro Oliveira te Martin Matalon. Posebnu težinu cjelokupnoj večeri dale su dvije praizvedbe; nazivom veoma prikladna I Miss The Winter Snow Ivana Josipa Skendera te na samom kraju Ardura za violončelo i elektroniku kojom se i Veljak predstavio kao kompozitor. Monumentalnu izvedbu dvojac je prekidao tek simpatičnim i opuštenim obraćanjem publici u kojemu smo saznali i to da je upravo Oliver taj koji je Veljaka onomad zarazio suvremenom glazbom koja ga i desetak godina kasnije i dalje ne prestaje privlačiti.
Drugi dio večeri, ujedno i zaključak festivala, pripao je mladom producentu i skladatelju Nikoli Krgoviću koji pod imenom N/OBE kroz zadnjih nekoliko godina postaje ključno ime zagrebačke elektronske scene, na specifičan način promišljajući radikalne suvremene elektronske forme. Uz to, svoju skladateljsku karijeru usmjerava i prema kazalištu pa je tako, nakon niza suradnji na mahom plesnim predstavama, ovih dana objavio vijest o početku rada na predstavi koju Zagrebački plesni centar producira upravo na temelju njegovog još neobjavljenog albuma Spomenici, inspiriranog istraživanjem spomeničke baštine NOB-a. Eksperimentalni pristup klupskoj glazbi pokazao je i DJ setom u Sinju, stvarajući zvučni pejzaž prepun raznovrsnih tekstura i dramatičnog intenziteta te tako elegantno i uz mnoštvo novih zvukova zatvorio drugi po redu FNZ.
Valja svakako spomenuti i drugu važnu festivalsku okosnicu, radioničku program namijenjen djeci i mladima kojeg su ove godine održali multimedijalni umjetnik Tin Dožić i klarinetistica Ivana Bandalo Benzon. Dožić je za učenike iz Tehničke i industrijske škole održao radionicu izrade džepnih elektronskih glazbala kod kojih neobične zvukove proizvodi višak ili manjak svjetla, dok je Bandalo Benzon djecu iz Glazbene škole Jakova Gotovca upoznavala s improvizacijom i soundpaintingom, a naučene su vještine imali priliku i pokazati na malom koncertu na festivalskoj lokaciji u subotu ujutro.
Bilo bi jednostavno divno da, za koju godinu, spomen Sinja i kod šire publike budi pomisao i na onaj jedan vrhunski festival suvremene klasike na kojemu se može čuti glazba kakva se u Dalmaciji ne izvodi gotovo nigdje, izuzev nekoliko splitskih manifestacija i organizacija uglavnom vezanih uz Akademiju. Sinj bi tako ovu priliku mogao iskoristiti za razvoj svog suvremenog identiteta u glazbenom smjeru i preusmjeriti pažnju javnosti ostatka Hrvatske s mora u zaleđe dalmatinskog kraja ne samo kada su u pitanju manifestacije vezane uz povijest i tradiciju. Kako su organizatori lijepo istaknuli na otvorenju, identitet grada oblikuje se stalno i kontinuirano, a kako se još jednom pokazalo da je nekoliko entuzijasta dovoljno da se iz ničega stvori nešto, nije naivno vjerovati da bi se to novo čitanje sinjske kulturne ponude u budućnosti moglo zaista i ostvariti. Možemo u tom kontekstu promotriti još jedan dalmatinski primjer – Šibenik – koji je u odnosu na desetak godina ranije svoj identitet industrijskog grada uspio potpuno preobraziti u smjeru jedne od najkvalitetnijih kulturnih ponuda na razini zemlje pa tako sad više nije nimalo neobično da se na koncerte svjetskih zvijezda odlazi upravo onamo. Kao što je prije deset godina to Šibenčanima sigurno bilo nezamislivo, vjerojatno je i Sinjanima nezamisliv sličan scenarij sa suvremenim klasičnim kompozitorima u Sinju. Organizatori spominju pokušaj uključivanja sinjskih glazbenih amatera u sljedeće festivalsko izdanje, kao i otvaranje natječaja međunarodnim skladateljima. Sve to zvuči kao najbolji mogući put k daljnjem razvoju jedne lokalne priče međunarodnog karaktera i neopisivog značaja za zajednicu i neku buduću glazbenu, ali i općenito zainteresiraniju kulturnu publiku.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
