Dugoočekivani drugi album grupe Fleet Foxes iz Seattlea nudi novu dozu božanske folk epike i nadu da grad s američke zapadne obale ima snažnu scenu koja bi mogla još jednom mogla uspostaviti nova pravila, kao što je to prije dvadeset godina učinio grunge.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Pgv6dKV03dA[/youtube]
Uvodna „Montezuma“ već u startu otpuhuje sve sumnje da su Lisice skrenule sa svog puta. Robin Pecknold i društvo jednako snažno kao i na prvijencu otvaraju horizont i upuhuju snažne boje. Koncepcija samog albuma je također na svom mjestu. Grupa samouvjereno i snažno korača kroz jednostavne folk figure koje su čvrsto zalijepljene za Pecknoldov glas, a pored te, uvjetno rečeno, ograničenosti, Fleet Foxes konstantno uspješno otvaraju nova poglavlja i nenametljivo uvode slušatelja u svoju sanjivu priču.
Ta ista sanjiva priča nije nimalo letargična, dapače posjeduje snažne elemente meditativnog u sebi, kao i transcedentosti kroz koje se slušatelju lako odlijepiti od vremena i prostora. To je postignuto potpunim pročišćenjem glazbe od svih modernih elemenata koji bi joj (da su kojim slučajem korišteni) poništili svojevrsni epski moment koji posjeduje Fleet Foxes.
Katarze su izvrsno tempirane i ne gube svoju snagu ni nakon velikog broja preslušavanja, dapače to ih još više osnažuje. To je posebno slučaj s pjesmama „The Helplessness“ i „The Plains/Bitter Dancer“. Iako je melodioznost i visoka glazbena estetika u svakoj pjesmi izrazito naglašena, The Fleet Foxes kao da je ovog puta izbjegavao sve ono što bi se moglo okarakterizirati kao pop singl, bar kao pop singl iz ovog vremena.
I više je nego osjetan cjelokupni pristup glazbi kao svetinji, kao nešto što tek treba istražiti, iako se naizgled čini da je sve istraženo, i uživati u svakom proizvedenom tonu i taktu. Sve je i slagano da ima smisla, bilo da je riječ o instrumentalnoj minijaturi ili o osmominutnoj epici prethodno spomenute „The Shrine/An Argument“. Hipnotizmu koji zrači iz album „Helplessness Blues“ se doista teško oduprijeti, jer blues bespomoćnosti nastupa onog trenutka kad treba slušati nešto nakon ovih genijalaca iz provincije s američke zapadne obale.
Ako Seattle kojim slučajem ponovno postane glazbena meka, Fleet Foxes će u tome imati veliku ulogu.
Ocjena: 10/10
(Sub Pop / Bella Union / Universal Music, 2011.)