Ronan Keating ‘When Ronan Met Burt’ – kad je Burt jako potreban Ronanu

Pjesme Burta Bacharacha i osobni angažman jednog od najznačajnijih skladatelja u pop glazbi dale su patinu ležernosti pjevaču Ronanu Keatingu. Nešto što je općenito njegovoj glazbenoj karijeri u ovome trenutku bilo prijeko potrebno.

Ronan Keating 'When Ronan Met Burt'

Novim albumom pažnju na sebe je skrenuo najzgodniji dečko nekadašnjeg irskog boy benda Boyzone. Ronan Keating ujedno je i najuspješniji bivši član istog sastava, jer je nakon raspada nastavio sa solo karijerom tijekom koje je prodao 22 milijuna nosača zvuka diljem svijeta. Po tome se i u brojčanom smislu može reći da on ne živi od stare slave, već da mu je Boyzone poslužio kao odskočna daska, za razliku od većine ostalih članova koji su nakon prestanka postojanja zajedničkog projekta prije desetak godina više-manje skočili u prazan bazen izdavanjem prvog solo albuma.

No Ronanova odskočna daska u solo karijeri bila je okolnost što se njegova pjesma „When You Say Nothing Att All“ 1999. našla u romantičnoj drami ‘Nothing Hill“ s Juliom Roberts i Hughom Grantom u glavnim ulogama. Time je na pravi način penetrirao u potrošačku skupinu kojoj je namijenjena njegova glazba, odnosno među najširu populaciju ženske publike željne poetike i patetike. Nije to nimalo loše, pogotovo kad se dogodi osrednjem pjevaču poželjne vanjštine. Tada se obično njegov vokalni nedostatak lako pretvara u prednost, jer ženska srca lako opraštaju mane jednom zgodnom dečku koji se kroz sladunjave melodije probija do njihove duše. Enrique Iglesias je također jedan od primjera koji idu u korist toj teoriji.

No Ronan ima još nekoliko istinskih prednosti, a to je njuh za pravi trenutak na glazbenom tržištu, izbor kvalitetnih suradnika i poentiranje u svoju korist, što su ključne stvari u njegovoj solo karijeri tijekom koje je snimio devet albuma. Pored toga znao je privući medijsku pozornost primjerice skidanjem i poziranjem za naslovnicu časopisa Cosmopolitan, pokretanjem linije parfema za žene, sjedenjem u žiriju australskog X Factora ili pak javnim ispadima protiv Thoma Yorkea iz Radioheada samo zato jer ga ovaj nije pozdravio (ili prepoznao) u prolazu.

Ovog puta opet je pogodio pravi trenutak nanjušivši da bi se na retro valu mogao pronaći dio kolača i za njega. Odlučio je zapjevati evergrine Burta Bacharacha, kompozitorskog genija koji od 50ih godina prošlog stoljeća naovamo stvara nezaboravne hitove. Za tu prigodu Keating je angažirao veliki orkestar kao i samog Bacharacha koji je dobar dio pjesama prearanžirao za njega.

Rezultat je u svakom slučaju ispao pozitivan za pjevača, koji nije zahvaljujući ovom albumu postao novi Sinatra, ali je svakako snimio najzrelije djelo u svojoj karijeri i  ponudio svojoj publici nešto najkvalitetnije sa svoje strane. Ne treba biti vidovit da je Bacharachovo prisustvo u svakoj fazi rada pridonijelo tome da Keating pri izvođenju evergrina poput „Walk On By“, „I’ll Never Fall In Love Again“ i „I Just Don’t Know What To Do With Myself“ ne zazvuči kao trećerazredni šlager pjevač, već kao netko tko obećava (pa makar se radilo i o devetom albumu u karijeri) te se uspio snaći u priči koja zahtijeva prilično visoke izvođačke standarde.

Keatingu na ruku ide i to što je riječ o pjesmama i melodijama duboko zakopanima u kolektivnoj memoriji, što će mu na koncertima itekako ići u prilog. No ipak, pravi dojam je da je „When Ronan Met Burt“ puno veći trijumf Burta Bacharacha nego Ronana Keatinga. On je sigurno imao puno više posla da sve ispadne kako treba, te je Keatingovoj već ocvaloj karijeri dao jak vjetar u leđa.

Ocjena: 7/10

(Polydor / Universal Music, 2011.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh