Hitovi, nove pjesme, rariteti… Još jedno ludo divljanje uz Flogging Molly napunilo je Tvornicu do posljednjega mjesta unatoč produženom vikendu i brojnim drugim glazbenim zbivanjima u gradu.
Zagreb je sinoć, barem ako sudimo po broju koncertnih događaja, bio prava svjetska metropola i nije bilo lako odabrati kojemu od njih prisustvovati. Incubus je zauzeo Šalatu, u Vintageu su masni sludgeri Crowbar donijeli buku iz močvara New Orleansa, dok je pak u onoj našoj Močvari održana black metal antimisa koju je priredila portugalska Gaerea. U Dva osam vratili su se argentinski Argies, ali ni domaćih snaga nije manjkalo, pa je tako Pi predstavljala svoj hvaljeni novi album “E.I.”, dok je Gina svoj promovirala nastupom u Petom kupeu. U Melinu ste mogli gledati Sfumato, a mlade snage ZGena okupirale su ponovno Sax. Sviralo se i ispred Filozofskog fakulteta, a Tvornica je zakazala još jednu rasprodanu feštu s celtic panerima Flogging Molly. I sve to u produženom vikendu oko Tijelova koji je mnoge sugrađane odvukao iz grada.
Ne znam kako je posljednje spomenuta činjenica, kao i nemogućnost bilokacije, djelovala na ostale koncerte, ali tko je ranije bio na nekome od dosadašnjih šest (?) zagrebačkih koncerata Flogging Molly, taj zna da nema tog Tijelova, vikenda ni mora koji bi bili privlačniji od još jednog susreta s veselim Daveom Kingom i njegovom mnogoljudnom bandom. Zadnji put gledali smo ih u istom klubu prije tri godine, Tvornica je bila puna do posljednjeg mjesta, a jednako je tako, naravno, bilo i sinoć.
Bend je u međuvremenu objavio još jedno studijsko izdanje, prošlogodišnji album “Anthem”, ali dosad je već svima jasno da njihov materijal na snimkama nemjerljivo bolje zvuči kad ga se doživi uživo, po mogućnosti u pretrpanom klubu punom veseljaka spremnih dva sata pjevati uglas s Kingom i društvom. Malo toga bilo je drugačije u odnosu na zadnji put, no to je u ovom slučaju isključivo pozitivna stvar. Već unaprijed s radošću očekujemo još jedno slušanje priče o hrvatskim korijenima Davove žene, svaku limenku Guinnessa koju će frontmen dobrohotno baciti u publiku i naravno, sva nužna mjesta koncertne setliste koja će okupljene baciti u delirij.
Prvo od takvih nije uopće trebalo čekati. Bend je izišao na pozornici predvođen Kingom široko raširenih ruku, bubnjar je odbrojao tempo i bend je okinuo himnu “Drunken Lullabies” i Tvornica je u sekundi eksplodirala. Tada sam još stajao u prvim redovima i nisam dočekao ni drugi takt kad mi se niz leđa slio slap piva iz nečije bačene čaše, a tijelo je isti tren uvučeno u šutku koja se instantno materijalizirala u središtu podija. Sjećam se samo da sam prasnuo u smijeh dok sam letio odbacivan s jednog kraja paklenog kruga na drugi i tako do samog kraja pjesme, nakon čega sam se odlučio ponašati u skladu s godinama i odahnuti uz piće na mirnijoj lokaciji.
Trudio sam se napisati setlistu u mobitel, ali u nekom od kasnijih meteža uspio sam obrisati gotovo cijeli tekst, pa me ujutro dočekalo samo par opaski o predgrupi (o tome kasnije) i cijeli nizovi slova “p”. Ne mogu sa sigurnošću prenijeti redosljed ni prizvati sve pjesme u sjećanje, ali naravno da nisu izostali hitovi poput “The Likes of You Again”, “Devil’s Dance Floor” i “What’s Left of the Flag”. Od novih pjesama čuli smo “A Song of Liberty”, “Life Begins and Ends (but Never Fails)”, “These Times Have Got Me Drinking / Tripping Up the Stairs” i daleko najbolju “The Croppy Boy ’98”, a sve su zvučale mnogo bolje nego na albumu.
Osim standardnih hitova i novog materijala, Dave je najavio da će svirati i neke pjesme koje već dugo nisu na repertoaru, a kao takve je izdvojio “The Kilburn High Road” i “Whistles the Wind”. Posebno lijep trenutak bio je kad je izvedbu pjesme “Float” posvetio Mikeu Nessu, frontmenu benda Social Distortion, koji je nekidan objavio da boluje od raka krajnika, a publika je oduševljeno pozdravila i klasike poput “Crushed” i “Seven Deadly Sins” prije nego se bend povukao na bis ostavljajući Kinga da sam izvede “Black Friday Rule”. Zatim su mu se svi ponovno pridružili na finalu sa “Salty Dog” i pozravili se još jednom od vjernih obožavatelja uz zvuke Monty Pythonove “Always Look on the Bright Side of Life”.
Ne smijemo završiti tekst prije nego spomenemo i odlične Engleze Pet Needs, mlade i energične pankere naoružane pjevnim refrenima koji su šarmirali okupljene i ostali oduševljeni pozitivnom reakcijom publike, budući da su ih kolege upozorile da “Hrvati ne vole predgrupe”. Pa sinoć, smo, eto, dokazali suprotno skačući uz njihove pjesme o temama kao što su čovjek koji popravlja vešmašine ili krevet britanske umjetnice Tracey Emin. Usput, kao i mnogi drugi bendovi na prolazu kroz Zagreb i Pet Needs su posjetili Muzej prekinutih veza koji je očito postao nezaobilazna atrakcija među izvođačima, a očito i ostavlja trag budući da svi imaju potrebu pričati o tome s pozornice.
Sinoć ste, dakle, mogli birati između više od deset različitih koncertnih događanja, ali ako ste se zaputili u Tvornicu doživjeli ste nešto što je sam Dave King možda najbolje opisao riječima: “That’s what I call a good fucking night!”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
