Izglancan koliko visokobudžetni hollywoodski projekt s Willom Smithom u glavnoj ulozi može biti, ‘Focus’ ipak ne uspijeva izaći iz okvira generičkog i predvidljivog materijala te nudi jedno od onih iskustava koja se zaborave već na parkingu kina, ali nekoliko ga zanimljivih detalja čini vrijednim gledanja.
Filmovi koji se bave prijevarama ili nekakvim velikim pljačkama jedan su od podžanrova koji je tijekom godina doživio najmanje promjena i varijacija, pa se tako svaki od njih svodi na doslovno isti tijek događaja i iste klišeizirane likove, a jedino što se mijenja jest meta i način kako se dolazi do plijena. „Focus“ nije jedan od filmova koji će pokušati razbiti tu ustaljenu paradigmu, a sve svoje adute baca na hiperproducirani vizual, „kompleksne“ con-ove i dvoje glavnih glumaca. Je li to dovoljno?
Nicky (Will Smith) je stari prevarant koji nadgleda dobro uigranu skupinu lopova, džepara, hakera i svih drugih vrsta sitnih kriminalaca, a kao plijen cilja velike skupine ljudi na malom prostoru. Naizgled drži sve pod kontrolom, no to se mijenja kada upoznaje fatalnu plavušu Jess (Margot Robbie) s kojom obavlja jedan veliki posao te ju, ne želeći se vezati, napušta. Tri godine nakon toga Nicky prihvaća unosnu ponudu bogatog vlasnika F1 momčadi Garrige (Rodrigo Santoro) da podvali svojevrsnog trojanskog konja konkurenciji, a novi će šok za njega uslijediti kada sazna kako je Garrigova nova djevojka upravo Jess!
Glavni problem „Focusa“ i sličnih filmova jesu sami temelji na kojima ovakvi koncepti počivaju. Prije svega, tu se radi o skupini lopova i kriminalaca koji pljačkaju nedužne ljude, a gledatelj bi ih trebao percipirati kao nekakve cool likove i navijati za njih. Oni ne izigravaju nekakve moderne Robin Hoodove, oni ne pljačkaju velike korporacije ili pohlepne bankare… oni ciljaju najslabije i najranjivije, pijane gledatelje na utakmici, radoznale turiste, obične uredske štakore koji nakon cijelog dana na poslu i prcanja od nekog idiotskog šefa samo žele sjesti na hladnu pivu i odahnuti. Možda zadaća kritičara nije da sudi o moralnosti likova kakvi bi oni bili preneseni u stvarnost već da se bazira samo na onome kako su oni prikazani na filmu, ali ja tu distancu ne mogu napraviti… pogotovo u slučaju kada je razlog za pljačke i prijevare čista i sasvim obična potreba za beznačajnim gomilanjem novca. Nema tu bolesnog sina, vraćanja duga zbog kojeg mafija prijeti ubiti nečiju obitelj ili čist osvete, već imamo lika koji jednostavno uživa pljačkati ljude. Čak je glavni negativac Garriga zapravo sasvim običan tip koji osim totalno beznačajnog detalja u kojem je jedan od njegovih inženjera smrtno stradao pod nepoznatim okolnostima uistinu ne izgleda kao čovjek koji zaslužuje nadolazeću kazni. A koliko god Will Smith u stvarnosti bio simpatičan, kada igra likove s ovakvim karakternim osobinama teško da može izazvati išta više od prijezira.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=MxCRgtdAuBo[/youtube]
Drugi veliki problem u ovakvim filmovima jest uspostava ikakvog odnosa među likovima, pogotovo nekakvih ljubavnih. Dvoje profesionalnih varalica koji za posao zarađuju lažući i kradući, pokušavaju gledatelja uvjeriti da su ludo zaljubljeni, a pritom u svakoj drugoj sceni svojim postupcima to izvrću. Takav način razvoja međuljudskih odnosa stavlja nepremostivu barijeru stvaranju ikakve kemije među likovima, a nakon što lik Nickya nekoliko puta ozbiljno nasamari Jess, stvarno je nevjerojatno povjerovati kako među njima može biti ikakve romanse, pogotovo jer joj se drugu polovicu filma pokušava iskupiti samo kako bi ju ponovno prevario!
Naravno, u filmu o prijevarama je glavni fokus na prijevarama, a to je zapravo jedini segment koji „Focus“ čini uistinu zanimljivim filmom vrijednim gledanja (dobro, osim činjenice kako je Margot Robbie čisti seks, pogotovo u scenama kada se prešetava samo u kupaćem kostimu, ali internet je pun njenih fotki i video klipića). Posebno treba istaknuti dio s bogatim azijskim biznismenom Liyuanom (BD Wong) koji je bez imalo sumnje vrh u svakom redateljsko-scenarističkom, glumačkom i produkcijskom pogledu, a nakon što se sav taj igrokaz odigra pred vašim očima doći će vam da ustanete i zapljeskate njegovoj genijalnoj izvedbi. Na žalost, velika prijevara na koju otpada veći dio druge polovice filma ne uspijeva uloviti tempo i biti toliko zanimljiva, a tome je razlog u već prije navedenom slabom „negativcu“ i nešto većoj usmjerenosti na pokušaje ostvarivanja nekakvog ljubavnog odnosa između Nickya i Jess. Naravno, u svemu se tome mora pronaći mjesta i za totalno (ne)očekivani twist, a kada on po dobrom starom običaju razočara, gorak je okus u ustima još jači.
Što se same produkcije tiče uistinu se nema što reći: prekrasne gradske vizure, bolesno filmične lokacije, nabrijani automobili i lijepi ljudi… nije bezveze ulupano 100 milijuna dolara u ovaj film. Nekome je to iznimno važno, netko pak takav audio-vizual podrazumijeva od ovakog filma (ja), tako da će svakome on igrati drugačiju ulogu, ali recimo kako bi se u filmu koji ne nudi previše definitivno mogao staviti kao jedan od aduta. Glenn Ficarra i John Requa, koji su film napisali i režirali, trudili su se stvoriti zanimljivi i privlačni svijet šarmantnih lopova, no inherentne mane njihovih likova i sama generička struktura pričanja priče jednostavno ne dopuštaju da se „Focus“ na bilo koji način izdvoji iz mnoštva. Očigledne se scenarističke propuste pokušalo prikriti angažmanom Willa Smitha čiji šarm obično zasjeni manjkavosti lika, ali Smith je posljednjih nekoliko filmova totalno izvan forme i jasno se vidi kako forsira ono što mu je nekada dolazilo toliko prirodno. Ipak, izdašna produkcija, seksi Margot Robbie i jedna uistinu fantastično realizirana prijevara spašavaju „Focus“ od negativne ocjene, pa bih čak mogao ići toliko daleko i preporučiti ga za gledanje kada nema nikakve kvalitetne alternative, a baš vam se malo pušta mozak na pašu.
Ocjena: 6/10
(Kramer & Sigman Films, Zaftig Films; 2015)