Prvijencem autorskog projekta Tomislava Malagurskog dominiraju sjajni aranžmani obogaćeni gudačkim dionicama i pratećim vokalima
Tomislav Malagurski oduvijek se kvalitetom glasa i izvedbi isticao među ekipom koja je vikendom svirala obrade po kafićima, a zatim je preuzeo i tešku zadaću predvođenja Johnny Cash tribute benda Wanted Men, te se i toj ulozi pokazao doraslim. Sa zanimanjem smo iščekivali objavu njegovog autorskog materijala s bendom FOR koji je lani najavljen demo verzijom, a na rezultat dečki mogu biti iznimno ponosni.
Riječ je o finom komadu americane na hrvatski način, srodnom djelu opusa Willard Grant Conspiracy (album “Pilgrim Road” pada na pamet) sa natruhama mraka Marka Lanegana u određenim pjesmama. Domaće bi srodnike tako mogli pronaći u riječkim My Buddy Moose, iako je glazba FOR-a primarno akustična, a i engleski im prirodnije leži.
Album otvara lagana “Midnight Poem” koja odmah plijeni pozornost zvukom klasične gitare i snažnim vokalom, da bi se zatim tempo mrvicu podigao sa solidnim primjerkom kantautorskog popa u “Sad Girl”. Do centralnog djela albuma koji kreće sa himničnim alt-countryjem “Keep On Walking”, te se nastavlja glazbeno najboljom pjesmom albuma “Red” koja donosi i prvi udar gudačke sekcije i zvuči pomalo nalik na The Walkabouts. Malagurski u njoj pokazuje različite kvalitete svog vokala, ali odaje se i dojam da su te vokalne dionice mogle biti bolje producirane, kako bi od odlične pjesme nastala ona prava, spektakularna. S druge strane “Lonely Mind of Mine” privlači maherskom kvalitetom songwritinga, a prvi singl “Into My Nightmare” slojevitim aranžmanom.
Već na svojim solo gažama u Titušu, Malagurski je pokazivao svoj dobar glazbeni ukus mijenajući opća mjesta standardnih gažerskih nastupa pjesmama majstora kantautora, a mnogo se toga, naravno, pretočilo i u pjesme FOR-a. Spektar kvalitete tekstova varira od pomalo nespretnih do izvrsnih, no eventualne probleme zasjenjuje sjajno odrađen aranžmanski dio posla, u kojem akustičnu formu popunjavaju sjajni gudači i prateći vokali koji pjesmama daju epski prizvuk i slušajući “The Sun Will Shine” u finaliziranom obliku, nemoguće se ne zapitati kako bi cijela stvar zvučala da se našla u rukama nekog od glavnih imena majstora produkcije tog žanra, kao što je primjerice Chris Eckman, koji bi dodao dašak svoje magije i stvorio zvuk iz kojega bi sunce ovog albuma doista zasjalo.
Ocjena: 8/10
(Sipa Music, 2015.)