Frank Turner ‘No Man’s Land’ – poetska posveta ženama i njihovim djelima

Osmom studijski album Franka Turnera konceptualna je priča o ženama koje su na različite načine obilježile svijet.

Frank Turner ‘No Man’s Land’

„Njihove su priče već trebale biti ispričane, mislim da bi bile puno poznatije da su bile muškarci.”, izjavio je britanski glazbenik povodom nedavne objave albuma „No Man’s Land“, na kojem je dakako radio s instrumentalisticama. Također je rekao da je time spojio je dvije strasti, onu prema povijesti i naravno onu prema pisanju pjesama. Dakako, Frank Turner i s tim izborom koncepcije djeluje unutar gabarite svoje angažirane političke persone koju je kroz himne lansirao na svojim prethodnim albumima, pa tako i prethodniku „Be More Kind“.

Pravičnost je njegova nit vodilja, ali i emotivna povezanost. Stoga je pjesma „Rosemary Jane“ posvećena njegovoj majci, prijeko potrebna poveznica koja radi distinkciju od eventualnog zanatskog pristupa životnim pričama o ženama koje su utjecale na povijest. Po njegovom izboru to su Jinny Bingham, Sister Rosetta Tharpe, Catherine Blake, Pannonica de Koenigswater, Nannie Doss, Christa McAuliffe, Mata Hari, Dora Hand, Huda Sha’arawi, Kassia, Resusci Anne, dok se pjesma „The Graveyard of the Outcast Dead“ odnosi na londonsko groblje Cross Bones na kojem je sahranjeno oko 15 tisuća siromašnih i anonimnih ljudi iz perioda nakon srednjeg vijeka, pretežito londonskih prostitutki, tako da se svakako može zaključiti kako se tom pjesmom Turner obračunao i s muškim licemjerjem.

Pripovjedački rakurs se mijenja ovisno od pjesme do pjesme, nekad Turner uključuje sebe kao promatrača i unosi vlastito proživljeno, a nekad je uživljen u ženske karaktere kreirajući tako njihov prihološki profil, ujedno i tražeći objašnjenje za njihove motivacije i postupke. U vezi ovog posljednjeg izrečenog treba tražiti i objašnjenje zašto je „No Man’s Land“ u dobroj mjeri album baladnog ozračja u kojem je Frank sa svojom akustičnom gitarom često u gudačkom okruženju. No otklona dakako ima i pored pjesme, odabrane za prvi singl, „Sister Rosetta“, kojoj i dolikuje da je pravovjerni rock otkivak obzirom da je riječ o Rosetti Tharpe koja se definitivno s pravom uzima za jednu od rodonačelnicu rock and rolla i koja je dugi niz godina bila nepravedno zapostavljena. Taj otklon je i „Lioness“ posvećena Hudi Sha’arawi, najpoznatijoj egipatskoj feministici.

Turner koketira s jazzom kad u „Nica“ opjevava Pannonicu de Koenigswater, ženu koja je na britanski otok donijela bebop, tako zvučno-historijski komunicira i kad ulazi u priču o Dori Hand, američkoj pjevačici i plesačici nestradaloj u zloglasnom Dodge Cityju, s pjesmom „The Death of Dora Hand“ kad ulazi u ‘svoju’ poznatu domenu folka, dok se kao posebni vrhunci albuma mogu smatrati „William Blake“ o Catherine Blake, supruzi svjetski poznatog poete, kao i „A Perfect Wife“ u kojoj kroz nekoliko jednostavnih, ali jasnih referenci pokušao oslikati um Nannie Doss, jedne od najpoznatijih ženskih serijskih ubojica.

Dakle, Frank Turner je uspio postići fluidnost koncepcije niza međusobno kontradiktornih ženskih životnih priča iz uistinu širokog spektra epoha i značaja. Pri tom nije upao u zamke dociranja ili pretjerane patetike. Jednostavno je pokušao proniknuti u život i izvući neke detalje i razmišljanja koja nam svakodnevica otima. S druge strane, glazbeno je još jednom potvrdio svoju srednjestrujašku putanju, a to je da će uzeti od rocka i srodnih stilova sve što je iskušano, ali ih opet dovoljno osvježiti i prezentirati u vlastitom poznatom feelgood duhu.

Ocjena: 7/10

(Xtra Mile / Polydor / Universal Music, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh