Istarsko narodno kazalište u Puli ove je nedjelje ugostilo trio talijanske pijanistice koju se naširoko hvali kao jedan od najvećih mladih talenata europske jazz scene.
Ove je nedjelje u preuređenom Istarskom narodnog kazalištu u Puli održan završni koncert petog izdanja Backstage Live Pula Festivala na kojem je nastupio trio talijanske pijanistice Francesce Tandoi u kojem još sviraju i basist Stefano Sanni, te bubnjar Giovanni Campanella. Nastup je prebačen iz lanjskog ciklusa upravo zbog spomenutog preuređenja kazališta, dok će se nastupi šestog izdanja održati najesen, što možda i nije loše kako bi se izbjegle ne samo ljetne vrućine, već i bogat programski sadržaj kojim su u Istri ispunjeni dani u srpnju i kolovozu, a zbog kojih je ovaj koncert bio možda nešto manje posjećen od nekih prijašnjih izdanja. Ipak, publika koja mu je prisustvovala bila je izrazito receptivna i dobro raspoložena, a svoje oduševljenje koncertom imala je priliku izraziti i osobno bendu u kratkom druženju u foajeu kazališta po završetku nastupa.
Zagrepčani su se imali priliku upoznati s Francescom Tandoi ranije ove godine kada je u maloj dvorani Lisinski u sklopu programa JazzHR predstavila materijal sa svog aktualnog albuma „Bop Web“, a sada je taj program donijela i na obalu, skladbe prvo na Lošinj, a zatim i dan kasnije u Pulu. Hvaljena kao jedan od najvećih mladih talenata europske jazz scene, talijanska klaviristica školovana u Haagu još je jednom opravdala pohvale kritike koje je prate kroz karijeru nadopunjujući vlastiti autorski materijal s glazbom njezinih uzora poput, primjerice, one slavnoga trubača Dizzyja Gillespieja koji je uvelike nadahnuo njezin zadnji album.
S njega smo čuli skladbe „You and the Lake and the Moon“, kao i uvodnu (i naslovnu) „Bop Web“, prije nego se trio upustio u izvedbu standarda „Maybe You’ll Be There“ koji je slavno izvodio Frank Sinatra. Tandoi ju je započela uvodom još slavnije „Body and Soul“, a zatim se predstavila i kao vokalistica veoma ugodnog glasa s izraženim osjećajem za balade. Kasnije će to potvrditi i s „Teach Me Tonight“ koja nam je možda najpoznatija iz repertoara Dine Washington, a u kojoj je Franscesca pokazala i talent za scat pjevanje.
Publika je dobro prihvatila i izrazito zanimljivu obradu pjesme „Água de beber“ tzv. oca bossa nove Antônija Carlosa „Toma“ Jobima u kojoj je trio pokazao zašto je njihov menadžer na majice benda odlučio staviti natpis „Play above the speed limit“, premda brzina i žestina njihove verzije nije umanjila dozu swinga koja je stizala prvenstveno iz Steinwaya.
Naravno da su i prateći glazbenici dobili svoju priliku da zasjaju. Senni je svoju dočekao na „The Magic Three“ čiji je uvod oplemenio fantastičnim solom, dok je Campanella, bubnjar koji je, zanimljivo, karijeru započeo u post punk bendu prije nego se upustio u jazz vode, imao nekoliko sjajnih točaka tijekom cijelog koncerta, no najupečatljivija je bila ona pred kraj nastupa za vrijeme broja „Tand dos tres“ uvelike inspiriranog zvukom kubanskoga jazza.
Tandoi nadahnuće često grabi i izvan granica samog žanra, pa smo tako imali priliku čuti i njezin „take“ na klasičnu glazbu, točnije „Arbaesque No. 1“ Claudea Debussyja, kao i dirljivu obradu najpoznatije pjesme slavnog talijanskog kantautora Lucija Dalle, „Caruso“, posvećene vjerojatno najpoznatijem opernom tenoru iz naslova. Sve to činilo je izrazito ugodnih i eklektičnih devedeset minuta koncerta nove zvijezde od koje nas u budućnosti očekuje još mnogo lijepih stvari.
Ljubitelji jazza u Puli također nemaju razloga za nezadovoljstvo. Samo noć kasnije u Malom je rimskom kazalištu nastupio Francescin kubanski kolega jazz pijanist Gonzalo Rubalcaba, a ko što smo spomenuli na jesen nas čekaju i koncert šestog izdanja Backstage Livea, pa su tako već najavljeni nastupi kvarteta klarinetistice Anat Cohen te trija njezinog prezimenjaka, vrlo popularnog klavirista Emmeta Cohena koji će na istoj lokaciji nastupiti u tjednu prije Božića. Laissez les bons temps rouler!