Full of Hell objavili su svoj osmi album ‘Garden of Burning Apparitions’, drugo izdanje pri etiketi Relapse Records.
Aktualni grindcore posađen na američkim distorziranim livadama ne mora uvijek biti bijedni rehash svega što je došlo prije njega. On, dakako, može prštati od decibela punih inovacije. Standardi su tu, takva eksperimentalna grana grindcorea i dalje je glasna, disonantna, odvojena od forme i strukture.
Pop-tivizam, prevladavajuća paradigma u srednjostrujaškoj kulturnoj industriji, počiva na načelima ekskluzive i isključivanja. Tko ili što uspije zadovoljiti uši šireg slušateljstva, to se dalje gura. Ako je situacija obrnuta ili naprosto drugačija – znači da akt ne zadovoljava perverzije puka – vrata su mu zatvorena i njegova prisutnost biva isključena. Koliko god se radilo o subjektivnom dojmu korporativnog kotača, on je u osnovi poprilično problematičan, uglavnom zbog uloge “mašine” u kontekstu kulturne industrije, i tako se otvara iduća stranica u knjizi globalnog ukusa u kojoj nema mjesta radikalnoj misli u bilo kojem smislu, pa tako ni u glazbenom. Mimo svih “sustava praćenja”, u prljavim zjenicama još prljavijih underground entuzijasta, jednom u dva milenija rodi se mali postotak bendova koji uspiju izrasti u nekakvu atrakciju. U taj grm se mogu ugurati i Full of Hell.
Na pamet pada naizgled banalna situacija u jednom uskom baru na fiktivnom raskršću: “Kava ili čaj? – Može, hvala.” – izbliza, ona se trudi ilustrirati sve što ne valja s percepcijom popularne kulture koja nalaže da za sve vrijede isti kriteriji i da nije bitno što se nudi dokle god ima određeni ugođaj. U ovom slučaju to je još jedna “stvar” koja stoji na prodaju. Na kraju, traži od tebe da joj se i zahvališ. Ili je tako zbog kakvih društvenih, dogovorenih zakona koji nigdje nisu okačeni.
Ovoliko živčan grind sam po sebi nema dovoljno prostora za kakav značajan razvoj – tako ni progresiju u posve glazbenom smislu. Ipak, ako je dovoljno radikalan, što je svakako slučaj kod ovog albuma, i sposoban je prkositi svim standardima koje opet nameće mašinerija, svaki progres može okrenuti koncept albuma u neočekivanom smjeru.
Problem na koji se ovdje treba osvrnuti jest problem kratkog trajanja prvotnog šoka. Kako je materijal kratka trajanja, čim se adrenalin prouzrokovan istim šokom naglo spusti, od albuma ostane samo eksperimentalni vakuum – i koliko god on bio dubok i možda vrijedan istraživanja – čar grinda leži u prostoru pretrpanom bukom, a ne onom posve praznom.
No, svejedno, “Garden of Burning Apparitions” najveći je dosadašnji slučaj nadogradnje zvuka i uvjerljivi nagovještaj daljnjeg eksperimentiranja. Lucidni, ali i dalje nerazriješeni tonovi na ovom albumu tvore krajolik ispunjen mističnim akvarelom. Zanimljiv je ovo predložak – interesantna avantura u nepoznato, ono još neistraženo. Palčevi se već unaprijed grče za bilo blisku ili daljnju budućnost.
Ocjena: 7/10
(Relapse Records, 2021.)