Fun ‘Some Nights’ – kad je Queen glavno pogonsko gorivo…

Od svog ovogodišnjeg mainstreamaškog koketiranja s glazbom grupe Queen, najšarmantnije uobličenje došlo je s posve neočekivane strane.

Fun - Some Nights

Najzvučnija imena koja su se ove godine osjetila pozvanima čeprkati po nasljeđu Freddieja Mercuryja i Briana Maya u zidanju vlastitih glamuroznih zvučnih kulisa bili su Muse, The Killers i The Darkness. Muse i The Killers su time potvrdili svoj tržišni status, ali su u umjetničkom smislu otkrili ranjivi trbuh tj. da su se u to upustili nemaštovito ziheraški. The Darkness se pak dignuo iz mrtvih i dogurao do pozicije predgrupe Lady Gage na američkoj turneji, s tim da na liste singlova nije dobacila niti jedna od novih queenovskih eskapada, već prvi singl od prije devet godina „I Believe In A Thing Called Love“. Pametnome dosta.

Jedino ugodno iznenađenje predstavlja grupa Fun, njujorški indie pop trio u sastavu Nate Ruess, Andrew Dost i Jack Antonoff. Fun je uspio pomiriti kitnjaste aranžmane i pompozno harmonijsko slaganje višeglasja i to sve ne učiniti ižvakano dosadnim, ciljanim, agresivnim stremljenjem k nedostižnim visinama. Nije tu samo riječ o globalnom hitu „We Are Young“ u kojem je Fun ugostio Janelle Monae i za koji se ovog puta mogu složiti s nominacijskim tijelom Grammyja koje je odlučilo da je u ovim krizno-recesijskim vremenima trenutak za potenciranje zabave (i možda benda koji se, prigodno, tako i zove).

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Sv6dMFF_yts[/youtube]

Cijeli album „Some Nights“ je ujednačena i pitka fuzija stilove učinjena s dovoljnim udjelom moderne autorske distinkcije. Ambicioznost Ruessa, Dusta i Antonoffa očita je već s početkom pompozne pop operete „Some Nights“ razlomljene u dva dijela. Daleko da je riječ o nekoj novoj  „Bohemian Rhapsody“ 21. stoljeća, ali njena prpošnost ugodno odjekuje, kao što je Fun u stanju naći balans i kad se poslužuje folk elementima u „Carry On“. „Carry On“ sadrži i onaj naivni element težnje ka nekakvom generacijskom himničnom raspoloženju (koji je naravno najviše osjetan u hitu „We Are Young“), a Fun su isti utkali i u „Why Am I The One“ i „All Alright“.

O Killerse su uspješno očešali u „Out On The Town“, dok su se u prvom dijelu albuma s nešto agresivnijom „It Gets Better“ distancirali od, uvjetno kazano, monotonije početno zacrtanog smjera kretanja. U drugom dijelu taj balans nudi ujedno i najduža pjesma „Stars“ u kojoj je grupa ipak malo pretjerala s auto-tune-om vokala (ali može li se to reći za ikojeg glazbenika nakon Kanye Westovog albuma „808s & Heartbreak“?). No i to opet spada u neku vrstu obavezne glazbene prtljage za proboj mlade generacije današnjih muzičara.

„Some Nights“ ulazi u sfere bezbrižnog popa, ali nije banalan.

Ocjena: 7/10

(Fueled By Ramen / Dancing Bear, 2012.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X