Majke u Boćarskom domu – spektakl unatoč svemu

Majke su u petak zaokružile koncertnu priču ‘Teških boja’ nastupom u zagrebačkom Boćarskom domu, pa krenimo redom…

Majke u Boćarskom domu (Foto: Tomislav Sporiš)

Kombinirao sam k’o Nick Praskaton i na koncert došao „sharp” u 21:00 kad je bio i najavljen ponajviše iz razloga što sam htio čuti J’Animalsov audio razlog Trkuljinog odlaska. Baretovim riječima “krvario sam od dosade”. Nekoliko desetina ljudi zajedno s mojom malenkosti svjedočilo je novom, rokenrol životu “Zanemari Lalić” koja je oko sebe okupila dosta dobre glazbenike već duže vrijeme poznatih zagrebačkoj publici poput Dragića iz Skauta na gitari ili Šuška na basu.

Vjerojatno je pretpostavljala da će suma talentiranih muzičara kamuflirati njezinu bespomoćnost u ulozi rock frontmana. No, pretpostavka je majka svih zajeba pa tako i ovog. Lalić se u nijednom trenutku ne može distancirati od kaljuže pop šunda i njemačkih te hrvatskih pop idola, HTZ-a, Supernova i ostalih manufaktura za proizvodnju instant zvijezda i instant pameti iz kojih je isplivala. Nijedna Pink Floyd majica koju obuče neće to promijeniti.

Tisuću stepenica treba do vrha, a samo jedina do dna. Na ovu jedinu Lalić je stupila već na početku svoje karijere i u formatu rokenrol kantautorice nema što tražiti.

Nakon Žanamarijinih životinja, na scenu je stupio Sane, bend koji dosta dobro i radi ono što radi. Zajebava se. Ako na tu shemu uspijevaju bendovi poput Baseballsa ili Boss Hossa, pa zašto ne bi i Sane koji je svoj merchandise te večeri ostavio zaključan u gepeku.

E sad, Majke.

Još jednom se potvrdilo nepisano pravilo koje će vam reći svaki muzičar koji već neko vrijeme obitava na sceni. Za dobar koncert važniji je ambijent dvorane od publike. Ambijent Boćarskog doma je ambijent Kvarnera ’72., ili vatrogasnih večeri pod pokroviteljstvom Partije. “In flagranti” dokazni materijal koji bi se savršeno uklopio u kadar filma u kojem Šerbedžija glumi slavenskog generala. To je Boćarski dom.

Prošle godine sam bio na Majkama u Tvornici Kulture i to je bilo dobro. Godinu dana nakon gledam kako Bare gubi sve konce. Životni tempo turneje utječe na tog umornog čovjeka. Bez obzira na govor metadona i heroina kojem se publika u petak navečer došla pokvareno i malograđanski smijati, Bare je veliki umjetnik koji i takav, titlovan na nacionalnoj televiziji, može napisati ljepšu pjesmu od većine muzičara koji su privatizirali domaću scenu. Sukladno činjenici i neosporivoj karizmi koju ima sposoban je izvući solidan koncert pa makar i pod cijenu odigravanja uloge nacionalnog klauna. Užasno sam ljut što je danas, a kao uzorak imam petak, JEDAN OD motiva odlaska na Majke – drogirani Bare. Ne umjetnik i fenomenalan muzičar, ne ni Čalić, čovjek koji je rodio najljepše blues riffove na Balkanu, ne “Mršavi pas”, već drogirani Bare. Nacija koja plaća 120 kuna kako bi zadovoljila voajersku potrebu da s distance promatra čovjeka koji se bori sa svojom “jesenjštinom” odvratna je nacija. Novinari koji si TV karijeru grade preko leđa njegove kontroverze jer su privatno i profesionalno mali ljudi, odvratni su novinari. Bok, Antonija Mandić!

Uz sve ove faktore, Majke su u petak izvele dvadesetak i nešto stvari kojim su presjekle svoju karijeru – uz ponavljanje “Mršavog psa” kojeg su zajebale na samom početku giga. Peti bis sugerirao je da su Majke “oldschool” bend koji publiku voli i s njom komunicira.

Šteta što ta ista publika u svojim malograđanskim ljušturama ljubav ne zna prepoznati.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh