Zvuk vibrafona te večeri je pružio dvostruko zadovoljstvo zagrebačkoj publici na 10. Vip Zagreb Jazz Festivalu u rasprodanoj dvorani ZKM-a. prvo je to učinio mladi vibrafonist Šimun Matišić, a potom legenda Gary Burton.
Šimun Matišić i Matija Dedić razgalili su publiku glazbenim presjekom kroz moderni jazz i program koji su činile skladbe Keitha Jarretta, Chicka Coreae i Pata Methenya tako da su zasluženo izašli na bis i odsvirali Coreain „Armando’s Rumba“. Matišić je uistinu mladi talent koji se ravnopravno nosio s Dedićem u izvrsnom nadopunjavanju – svaki je pošteno ‘jurišao’ na svoj instrument. Bilo je vrtuozno, odmjereno i sa stilom.
Kad je nakon njih izašao Gary Burton, u šali je rekao da opet posuđuje vibrafon od Matišića, jer mu se već jednom na nastupu u Rovinju dogodilo da je prtljaga bila zagubljena i da nije imao na čemu svirati. Nastupio je u društvu Juliana Lagea na gitari (kojem je ovo drugo gostovanje u Hrvatskoj), Jorgea Roedera na kontrabasu i Henryja Colea na bubnjevima i poput pravog profesora predavača priredio pravo malo putovanje kroz povijest jazza, dok je u svakom poglavlju majstorski i decentno bio uklopljen zvuk njegova vibrafona, skoro nikad u prvom planu, uvijek kao neki mistični eho vremena.
Kvartet je tako krenuo s jakim i poznatim poglavljem u obliku „Afro Blue“, sa skladbom „Remembering Tano“ odana je počast Astoru Piazolli, otišao još dalje u prošlost s „Fleurette Africaine“ Dukea Ellingtona, ali ne iz faze velikih orkestara, već intimnog trija, također je podsjetio i na velikane današnjice, Jarreta i Methenyja (kojeg je na kraju krajeva Burton i otkrio svojevremeno), i završio s posvetom najvećem jazz vibrafonisti Miltu Jacksonu i njegovom „Bags Groove“.
Pedagog Burton dao je prostora i mlađim kolegama u kvartetu posebice Julianu Lageu koji je odsvirao nekoliko svojih skladbi tijekom koncerta, kao što je bilo zanimljivo i neuobičajeno soliranje ritam sekcije u isto vrijeme u obliku forme pitanje-odgovor u kojem su se međusobno nadmetali Roeder i Cole koje je pak opet Burtonov vibrafon povezao u skladnu cjelinu kad god se bio uključio.
Predivna večer dominacije vibrafona. Bilo je nemoguće, a ne pomisliti par puta na pokojnog Boška Petrovića i njegov vibrafon koji je bio zaštitni znak na pozornici BP kluba koji se nalazi svega dvadesetak koraka od dvorane kojom se razlijegao zvuk njegova omiljena instrumenta. Pomislio sam da se u određenim trenucima njegov duh vrzma u blizini i uživa. Na izlasku iz dvorane sam se na tren zadržao ispred prljavog i zapuštenog ulaza u BP klub na čijim vratima je već izblijedio natpis ‘Privremeno zatvoreno’. To ‘privremeno’ kod nas traje čitavu vječnost…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
