Sinoć je u Vintage Industrial Baru bio dobar hip-hop tulum, ali u pomalo skučenim uvjetima tanušne posjećenosti.
Bilo je uistinu čudno ući u poluprazni Vintage Industrial Bar na koncert Generala Wooa točno dva mjeseca od, sad već legendarnog, nastupa Tram 11 u mjesecima unaprijed rasprodanom Domu sportova. U neku ruku to govori u prilog već tradicionalnoj post novogodišnjoj depresiji koja vlada u prvoj polovici siječnja kad su koncerti u pitanju, ali i o hirovitosti navika domaće hip-hop publike. A možda se većina brusi za predstojeći hip-hop festival Drito iz Tvornice. Što god bilo posrijedi, u konačnici je General Woo održao koncert pred stotinjak okupljenih sinoć u sklopu „Urbanog četvrtka“, kako je tijekom večeri učestalo ponavljao njegov raspoloženi sidekick Krešo Strbad aka MC Pendrek.
Kad se već spominje MC Pendrek, koji je, usput kazano, otvorio i nastup Tram 11 u Domu sportova, on je s dijelom pratećih Funkstera i ovog puta otvorio večer. MC Pendrek spada u izvođače najmlađe generacije zagrebačke hip-hop škole. Talentirani i brbljavi zafrkant koji ima odgovor i za svako dobacivanje iz publike, kao što je bez problema u par navrata zanimljivim pitanjima intervjuirao i samog Wooa na pozornici tijekom nastupa. Kao svojevrsni generator dobrog raspoloženja podsjeća malo na Kandžiju, jer se čini da bi taj i od karmina napravio tulum. Predstavio je pjesme s nedavno objavljenog prvijenca „Hitovi i himne“ i može se reći da predstavlja pravo osvježenje u pristupu jer stalno hoda po rubu sprdnje i odavanja počasti starijim kolegama čije biografije očigledno ima u malom prstu, pa je tako ad hoc ‘iščupao’ i iznenađenog Marina Ivanovića Stoku iz publike i pozvao na stage da se pridruži u izvođenju pjesme „Repam dok ne krepam“ koju su on i General Woo zajedno snimili prije četiri godine.
U tekstovima se MC Pendrak sarkastično izruguje našoj realnosti, s lakoćom mijenja uloge i odlično se razmahuje, da ne kažem, bahati, uvjerljivom sposobnošću imitiranja dijalekata i govora ‘svih naših naroda i narodnosti’ od Vardara do Triglava u „Balkanacionalna“. Posebno treba izdvojiti i odlične pjesme „Cigare“ i „El Bahattee“, kao i to što se Pendrek vokalno dao do kraja iako mu je glas pukao i prije nego li je General Woo uopće došao u igru, a s njim je dakako ostao na pozornici do kraja koncerta.
General Woo je u svojoj staroj ‘rolaj’ maniri obnevidio izašao na pozornicu. Malo se za neke pjesme u početku vadio da ih nije dugo izvodio, što je trebala biti unaprijed kazana isprika za možebitno zaboravljanje kitica, no to se uglavnom nije događalo, bar ne u mjeri u kojoj bi bio poremećen flow. Iskustvo je tu, dakako, učinilo svoje.
Vukovarac je popizdio u pozitivnom smislu i udarao ponajviše sa svojim uvijek aktualnim evergrinima s albuma „Pad sistema“ i „Verbalni delikt“, dok su vrhunac večeri po atmosferi izazvale ‘zelene ode’ tj. psihotično-humorna „Za osobne potrebe“ i dakako „Rolaj“ na čiji a la Gil Scott-Hernon afrički ritam nitko ne može ostati ravnodušan. Pred kraj se fokus malo počeo gubiti, a Woo je potom brzo oko ponoći okončao nastup riječima: „Moram završit, sutra se radi ujutro“. U pravom trenutku, može se reći, prije nego su se kočije pretvorile u bundeve.