George Michael u Areni – rasplači me nježno

U utorak je po prvi put u svojoj dugogodišnjoj karijeri George Michael je posjetio ove krajeve. Ulaznice za koncert u Areni su očekivano planule, a obzirom na reakcije publike, većina je iz dvorane izašla zadovoljna svojim ‘ulaganjem’.

George Michael (Foto: Nino Šolić)

Prvo jesenje masovno glazbeno okupljanje u metropoli ove godine se dogodilo povodom koncerta Georgea Michaela, glazbene mega zvijezde 80ih i 90ih godina prošlog stoljeća, gay ikone i u posljednje vrijeme lošeg dečka showbizza koji zbog marihuane često ima problema s britanskom policijom. George Michael studijski album nije objavio već sedam godina, a odlučio je krenuti na „Symphonica“ dvomjesečnu turneju. Mušićavi pjevač ima dovoljno kredita za to. Dovoljno da napuni Arene. Jer ne treba gubiti iz vida da je u pop svijetu opstao zbog jedinstvenog glasa i istančanog sluha i osjećaja kakvu glazbu i u kojem trenutku servirati publici.

Albume nije masovno štancao u posljednjih skoro četrdeset godina , ali ih je masovno prodavao – svega pet studijskih solo albuma i tri sa Wham!-om. Naravno svaki je bio hit. U kakve god se skandale uvaljivao svaki mu je na neki način išao u korist. Pogotovo mu je u korist išla i dugotrajna sudska borba protiv Sonyj Musica. Prije četirigodine je u intervjuu priznao homoseksualnost i opet je nekako svima laknulo što je konačno „izašao iz ormara“.

No što god se događalo u njegovom životu, činjenica jest da je po pitanju albuma posljednji put bio u igri 2004. s „Patience“. Iako je prošla turneja bila uspješna, u pauzi između nje i „Symphonica toura” nije bilo albuma. U ovim godinama previranja unutar diskografske industrije, čini se da je turneja i bez albuma kao povoda postala bolja opcija, a George Michael je odlučio krenuti Stingovim stopama i unajmiti orkestar, što se pokazalo dobrim razlogom za umivanje starih hitova i reciklažu istih u malo prekrojenom ruhu.

Za razliku od Stinga, Michael je detaljno ušao u razradu projekta, i sudeći po onome što je pružio nastupom u Zagrebu iznjedrio je vrhunski sofisticiranu pop zabavu, estetski i glazbeno dotjeranu i izglancanu do finog sjaja. Jednostavno nije dozvolio da sve izgleda kao još jedan suhoparni „best of“ koncert s predvidljivim početkom, sredinom i krajem. Zaigrao je na kartu jazza i blagu croonersku pozu Franka Sinatre, a opet dovoljno se oslonio na najbolja poglavlja iz svoje karijere, ali na način da on odlučuje koja su to poglavlja, vješto izbjegavajući pretjeranu i od radio stanica već toliko istrošenu kič fazu iz 80ih. Bio je to koncert na kojem saksofon nije zaparao temu iz „Careless Whisper“ i na kojem se nije dvorana njihala uz „Last Christmas“.

Repertoar je osvježio brojnim obradama, napravio jedinstveni „George Michael show“ i kopernikanski okrenuo priču u korist toga da kad se jednom isti nađe na nosaču zvuka (i slike) da pozitivna potrošačka reakcija publike neće izostati. Između svojih pjesama izvodio je jazz evergrine koji su proslavili Ninu Simone, Sammyja Davisa Jr.-a i Binga Crosbyja,  pjevao je pjesme pop uzora današnjice Terencea Trenta D’Arbyja, Rufusa Wainwrighta, Policea, New Ordera i Amy Winehouse.

U vizualnom smislu na koncertu je međusobna igra scenske rasvjete i video zida dovedena do savršenstva. Svaki ugođaj je bio pedantno razrađen. Veliki video zid je korišten artistički, a ne megalomanski, odnosno projekcije su bile decentni dio scenografije i jako je malo korišten za puku predimenzioniranu presliku sliku svega što se događalo na samoj pozornici. U jednom tako sofisticiranom ugođaju još je samo nedostajalo da se publici nudi vino, a ne pivo i kokice.

George Michael u Zagrebačkoj areni (Foto: Nino Šolić)

Michael je prvi pedesetminutni set započeo s „Through“ i potom digao adrenalin s „My Baby Just Cares For Me“ Nine Simone. Slijedile su „Cowboys And Angels“, „Going To A Town“ Rufusa Wainwrighta i „Kissing A Fool“, a publika je s euforijom dočekivala svaki trenutak pa čak i kad se sam pjevač zbunio u prvom obraćanju i priznao da je zaboravio što je htio reći. Prvi dio koncerta prije dvadeset minutne pauze efektno je okončao s „Brother Can You Spare A Dime“ Binga Crosbiya koju je najavio kao pjesmu staru osamdeset godina.

U početku drugog dijela bilo je obećavajuće uz „John And Elvis Are Dead“, ali je potom tendencija počela splašnjavati uslijed malo pretjeranog baladnog niza. Situacija se popravila s  „True Faith“ New Ordera i „Love Is A Loosing Game“ Amy Winehouse, da bi oni koji su ipak došli zbog pjesama Georgea Michaela djelomično zadovoljenje dobili tek s „Praying For Time“. Drugi set je završen na jednako pompozni big band jazz način, ovog puta uz evergrin Newleya i Bricussea „Feeling Good“ dok je na velikom video zidu najpoznatija pin-up dama današnjice Dita Von Teese izvodila striptease.

Sam Michael je i prije turneje znao da to svakako nije dosta za njegovu publiku koja je više sklona plesanju i pjevanju nego sjedenju, pa su i u Zagrebu svi jedva dočekali kad je po treći put izašao na pozornicu i kazao kako je sad vrijeme za to. „Amazing“ i „I’m Your Man“ su bile stopljene u jednu pjesmu, a katarzu je dvorana doživjela na „Freedom“. To je osjetio i pjevač koji je stvarno polaskao sve prisutne izjavom da su najbolja publika pred kojom je za sada nastupao tijekom „Symphonica“ turneje. Na posljednjem bisu je uz pratnju harfe izveo „I Remember You“ i njome se konačno oprostio od pune Arene.

„Symphonica“ se pokazala dobrim crossover zadovoljenjem Michaelovih trenutnih glazbenih stremljenja i očekivanja njegovih obožavatelja. I Zagreb je uspješno prvo raspekmežen, a potom rasplesan i „natjeran“ na osjećaj slobode. Odličan recept za ova recesivna vremena kad se većina želi na trenutak otarasiti bremena sadašnjosti.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X