Izlazak autobiografske knjige ‘Glazba za Žedno uho’ Mate Škugora sinoć je promoviran pred zagrebačkom publikom u vrtu Vintage Industrrial Bara.
Kad bi se napravila brzinska anketa među domaćim glazbenicima, muzičkim novinarima i onima koje bismo mogli ubrojiti u nešto što bismo mogli nazvati “profesionalnom koncertnom publikom” s jednim pitanjem u kojem bismo tražili da izdvoje ime samo jedne osobe koja je zaslužna za najveći broj ključnih koncertnih događanja u posljednjih dvadeset (plus) godina, sasvim sigurno bi bilo vrlo malo onih koji ne bi bez razmišljanja ispalili ime Mate Škugora. Ovaj šibenski glazbeni entuzijast proveo je svojevrsnu koncertnu revoluciju u metropoli na obratu stoljeća svojim angažmanom u KSET-u, a sada je svoja iskustva i sjećanja pretočio i u knjigu “Glazba za Žedno uho” u izdanju Rockmarka koja je jučer u predvečerje i službeno predstavljena u vrtu Vintage Industrial Bara.
Već po samoj posjećenosti ovog “altkulturnog događaja sezone” dalo se zaključiti da je Matina vjerna publika (“Kao da smo u KSET-u 2000.-ih”, komentirao je privatno na dolasku Škugor) itekako zahvalna na njegovom dugogodišnjem radu, a isto se vidi i iz činjenice da je pola naklade knjige razgrabljeno i prije promocije. Ovo je šokiralo i samog autora koji priznaje da je iznenađen novom ulogom u kojoj potpisuje primjerke svojih memoara poput kakve prekaljene književne zvijezde, jer kako kaže, sam nikad nije tražio autograme od svojih idola čije je koncerte organizirao.
U otprilike sat vremena razgovora koji je vješto moderirao Andrija Škare, Mate se prisjetio svojih omiljenih koncerata kao i raznih anegdota iz daleke i bliže povijesti, a uključivale su jednu o zalijevanju Aleksandra Rankovića raznim alkoholnim pićima unutar skupocjenog koncertnog klavira marke Steinway & Sons, kao i onu o prljavom donjem rublju koje je Škugoru na pranje povjerio ludi Jon Spencer. Bilo je riječi i o njegovim nedosanjanim snovima po pitanju dovođenja bendova u Hrvatsku, kao i o pozadini velike ljubavne afere između domaće publike i Matinih velikih prijatelja i indie senzacije The National.
Iako je Škugor nedavno obustavio svoja zalaganja na području organizacije koncerata, mirovina ipak nije potpuna, a nadamo se ni konačna. Tako smo saznali da ćemo u narednom razdoblju uz najavljene koncerte Future Islandsa i Cariboua sljedeće godine imati priliku vidjeti i koncert grupe Shellac slavnog producenta Stevea Albinija. Svi oni koji su proveli mladost na koncertima Žednog uha, festivalima Terraneo i SuperUho, kao i na svim ostalim događanjima sa Škugorovim potpisom žive u želji da Mate nije rekao svoje posljednje na području u kojima nam je donio toliko radosti, a vrijeme koje provode u nadi i iščekivanju njegovog povratka na scenu mogu prikratiti šetnjom kroz njegova sjećanja pretočena u knjigu. Osim toga, u njegovom sinoćnjem govoru bilo je naznaka i toga da mu “Glazba za Žedno uho” neće biti i posljednje ukoričeno djelo.
Saznajte više: Mate Škugor ‘Glazba za Žedno uho’ – knjiga za izigranu generaciju
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.